Ovo je samo...
Linin blog
Blog - veljača 2008
utorak, veljača 26, 2008

Krasna sunčana nedjelja izmamila me van! Nakon svih obiteljskih obaveza krenula sam pravac Bliznec, a onda prema Sljemenu, pa kamo me put dovede. Već je bilo oko 3 sata, kada sam pokušavala pronaći parking u Bliznecu. Nevjerojatno mnogo automobila! I taman kada sam odlučila riskirati svoju geometriju kotača i napenalila se na visoki rinzol, jedan auto je odlazio i sretno sam se uparkirala, obukla gojzerice i krenula.

Bikčevićeva staza bila je neočekivano prometna. Običaj je da onaj tko ide uzbordo pozdravlja onoga tko silazi i na taj način mu odaje čast sto je bio na vrhu, ali to je kao da pozdravljate sve ljude na ulici koje susrećete! Svi su se naravno, spuštali, dok sam se ja penjala! Znam da nije preporučljivo solo-planinarenje, ali... Trenutno mi više paše jer ne moram s nikim pričati dok hodam. I nemam onaj osjećaj da usporavam cijelu grupu... Nisu mi jasni ljudi koji ne prestaju pričat dok hodaju uzbrdo... Za jednu rečenicu od 5 riječi, ja moram udahnuti barem 15 puta... Nekondicija čini svoje. U svakom slučaju, pričanje me umara i usporava.

Šafrani uz stazu su me oduševili!!! Budući da sam počela planinariti u kasnu jesen, znam kako je teško naći put u magli, što znače zimski uvijeti, znam kako izgledaju zaleđene staze i zaleđeni daždevnjaci, kakav je osjećaj kad gojzerice promoče... Svaki put kad bi me pluća zabolila kad bih previše udisala hladan zrak na usta, pitala sam se kako izledaju svi ti putevi i šume u proljeće, kada nisu prekriveni snijegom. I sad znam! Izgledaju prekrasno! 



Šafraaaaaaaaaniiiiiiiii


Ono što ne izgleda prekrasno je ubrano cvijeće bačeno na stazu. Osim što je branje bilja u Parku prirode Medvednica zabranjeno, većina biljaka su endemi. Možda bih još shvatila da si netko zaželi prokrijumčariti koji šafran da mu se još koji dan može diviti, ali ne razumijem i ne odobravam branje cvijeća i onda kad dosadi – bacanje! 



Nakon Njivica skrećem s Bikčevićeve staze i nastavljam stazom 18. Ovaj dio posebno volim. Mičete se s prometne staze, na onu na kojoj zbilja rijetko nekoga sretnete. Ljude koje srećem ovdje radosno pozdravljam, a ponekad čak i razmijenim par riječi.  

Lijepi pogledi na Zagreb, u ove popodnevne sate po lijepom vremenu, uvijek okupani suncem. 


Dalje slijedi Gornji Mrzljak, ali bez zadržavanja jer sunce je polako počelo zalaziti. 
Gornji Mrzljak na 742 m / n.v.


Nešto kasnije osjetile su se posljedice novih, nerazgaženih gojzerica. Pri usponu pete su počele boliti. Trebalo se krenuti spuštati. Na prvom odvojku za Runolist skrećem, presjecam Bikčevićevu stazom i krećem prema Runolistu.

Ovim putevima još nisam hodala. Obično nikad ne hodam na čelu i nikad ne pratim markacije. Hodam k'o kofer! Sad treba malo bolje pripaziti...

Oborena markacija - često znam čuti: pa kako se netko može izgubiti na Sljemenu?! Ovako! Drvo struli i padne, zatim struli kora i markacija nestane. Većina markacija nije po principu: uvijek vidim sljedeću i eto ga! Lako se izgubiti! Ova se još dobro vidi. Međutim da napada snijeg ili u slučaju magle... 


Vjerojatno prvi put da nema magle i snijega dok idem prema planinarskom domu Runolist! Posljednje zrake zalaza sunca:


Planinarska moda na Linin način!  


Na putu prema Runolistu okružuje me tisuće bijelih cvijeteka – nisu visibabe, ali vrlo slicno izgledaju i neko drugo bilje (još nisam naučila nazive biljaka u planinama ).
Ono neko drugo bilje


U Runolistu nema zadržavanja, odmah prema vrhu. Dolaskom na sljemensku cestu, poželjela sam ući u neki od objekata, jer me već glad počela hvatati, ali nešto me gonilo dolje.

Nakon par minuta hodanja po cesti dolazim na stazu za koji se isto govori: Nemreš se izgubiti. Yeah, right! Takve konstatacije se vjerojatno odnose na dan i vedro vrijeme. Zar nitko ne uzima u obzir hodanje i po drugačijim uvjetima?

Krenula sam Leustakovom stazom prema dolje. Prvo sam se iznenadila nevjerojatnom količinom veoma mokrog blata na stazi. Inače nisam jedna od onih koji paze da se ne zablate, ali nekako sam se sjetno sjetila svojih gamaša koje sam ostavila doma - jer sigurno mi nece trebati! I makar ove gojzerice ne bi smjele propuštati, bilo mi ih je žao tunkati u to silno blato. Blato osim što je blato i usporava. Mrak se već počeo spuštati. Osim što ovu stazu baš ne poznam, neću se spustiti na isto mjesto gdje mi je auto. Nije baš uobičajeno za mene control freaka da vrludam po noći po nepoznatim stazama i sa svjesnom misli da nisam promijenila baterije u lampi, a odavno sam trebala!

Razlika izmedju Leustekove i Bikčevićeve staze je ta što na Bikčevićevoj uvijek možete nekoga sresti. U bilo koje doba dana ili noći, tamo se uvijek netko šeće! Leustekova staza bila je prazna! Samo ja, mrak, lampa koja skoro uopće ne svjetli i svjetla grada prema kojima idem.

Gubljenje u magli već sam osjetila. Poseban osjećaj. Nepreporučljiv.
Spavanje ovo ljeto na plaži bez šatora, osim što prvu noć nisam mogla od straha spavati, naučilo me na šumove padanja grančica i kotrljanja lišća. Suhi list koji vjetar lagano nosi zvuči kao lavina koja će vas zatrpati, a suha grančica koja pada zvuči kao da vas goni 100 divljih pasa.
Biti sam u šumi novi je osjećaj koji mogu upisati u svoju knjižicu strahova. Pogotovo što sam znala da se staza pri dnu širi i da treba u mraku pogoditi pravi put. Kada su svjetla Zagreba nestala, osjećaj samoće u šumi bio je još veći! Potajno sam se nadala da će netko naići i da neću morati sama dalje, ali nije. Morala sam.

Čvrsto sam stisnula gojzerice da čuvaju gležnjeve od neprestanog popikavanja na korjenje i kamenje, upalila ono malo svjetla što mi je preostalo i krenula dolje. U ovakvim situacijala volim to što ne možes odustat. Bez obzira na sve, moraš ići dalje. Ili nazvat Gorsku službu spašavanja? I reći im na točno kojem dijelu staze se nalazim, ali me strah biti sama u šumi? Mogu se i spuštati po cesti koja je u blizini, ali to nije toliko uzbudljivo! 

Leustekova staza duga je 5,7 kilometara ali ima blagi spust i zato sam nju izabrala. Hodanje mi se učinilo beskrajno dugo. Uključila sam sva osjetila, pa čak i ono svoje za orijentaciju koje nemam! Kad nisam mogla naći iduću markaciju, vraćala sam se do zadnje koje sam vidjela. Kad sam jednom zagazila na debeli pokrivač suhog lišća znala sam da sam skrenula sa staze - po stazi nije bilo lišća uopće. A onda sam došla i do onog dijela gdje se staza širi u šumu. Pronašla sam marku i križanje: u Gračane ili prema Tunelu. Nisam bila sigurna koji put sam odabrala. Nije mi bilo bitno, samo da je prema gradu, a auto ćemo lako kasnije pronaći, makar morala satima hodati do njega.

Pred kraj staze bila sam sigurna da sam na pravom putu. U daljini su se počela nadzirati svjetla grada koja su na pola staze bila nestala, a sada su se svakim korakom sve bližila. Uspjela sam!  Još malo dalje začula sam krik i ljudske glasove. Noge su mi se presjekle. Bio je mrkli mrak! Na planinarskim stazama normalno je sretati ljude i po noći, ali po ovakovom mrklom mraku nitko ne hoda bez svjetiljke! Prošla sam kraj dvoje ljudi koji su sjedili potiho u mraku i vjerojatno nisu očekivali da će ih neko svjetlo zabljesnuti iz šume, pa je žena kriknula. I ja sam se prestravila, ali sam pozdravila i nastavila prema Tunelu uz olakšanje: bića na putu!

Čim sam nogom stupila na asfalt, osmijeh mi je okružio glavu od sreće! Uspjela sam!  Pogledala sam na sat. Učinilo mi se da je 20 sati, što mi se učinilo kao dobro vrijeme spusta (krenula sam u 17.45), ali onda sam shvatila da je 19 sati! Nisam mogla vjerovati! Sat i 15 minuta trebalo mi je za skoro 6 kilometara! Vjerovala sam sa će me blato i traženje markacija dosta usporiti (na nekim mjestima i vraćanje u potrazi za markacijama), ali izgleda da je strah učinio svoje!

Nastavila sam prema Tunelu pod uličnom rasvjetom, a onda prema Bliznecu gdje me čekao auto. Moj mali bijeli vjerni auto stajao je sam samcat na mjestu gdje sam nekoliko sati prije jedva pronašla parking! Skinula sam svoje nevjerojatno blatne gojzerice na kojima mi je blato prešlo čak i visoku gumu i veselo se odvezla doma! 

Dobra gojzerica i glavu čuva; vjerni auto svuda vozi!


Ovakve avanture ne preporučam onima koji nisu dovoljno hrabri (ili ludi) i onima koji ne vjeruju da će uspijet u tome što rade. Za idući put, ja ću si promijenit baterije u lampi! Jer od sad vjerujem da mogu hodat sama po mrklom mraku po šumi!
lina @ 16:28 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, veljača 22, 2008
Hvala svima koji su glasovali za mene, ostavili koji komentar i posjetili moj blog!  Cestitke pobjedniku Etnologu!

Zelim vam danas lijep dan! Meni je!  Suncano je i toplo (konacno!!!), naisla sam na wok i kupila ga decku (kao njemu, ali to je ustvari za mene da mogu isprobavati recepte iz nove kuharice ) i sad idem radit tortu za rodjendan za jednu meni dragu osobu! Torta je eksperiment (kao i sve u mojem zivotu) pa se nadam da ce uspjeti (ako nista drugo, da barem bude jestiva i donekle cvrsta)!

Uzivajte u danu  i baj baj od danas sretne mene!
lina @ 11:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 20, 2008

Nastup u klubu Sax, 15. veljače 2008.

Bližila se Superstar Hafla u Dunjinoj organizaciji u Saxu. Osim što sam ponovo imala priliku vidjeti nastup uživo prekrasne Mance, veselila sam se da ću po prvi put gledati performace Kami Liddle koju sam upoznala u Beču u svibnju prošle godine, a posebno sam bila sretna što će nastupati i naša Iva!

Nazvala sam Ivu večer prije i pitala treba li kakvu pomoć oko kostima. Znaš onu plavu sliku? - pitala me Iva.

Mislila sam si: samo da nije ona... Ali da, nepogrješivo smo mislile na isto! Divan styling za koji mi nemamo niti jedan jedini dio!!!



Predivan headpiece, divni plavi dredovi – nemamo ništa, a Iva nema plave šiške!  Ako je bit u plavoj boji - možda da umjesto prekrasnih pendanta stavimo pendante od perja? 

Ujutro sam kao prvu stvar (ipak poslije kave  ) odjurila u Olamide. Marina i ja smo zajedno prokomentirale sliku (i ona je itekako dobro znala tu sliku) i zaključile da je plavo perje odličan odabir. Ali moraju biti 2; sa svake strane jedan - vikala je za mnom Marina. (Ja sam naravno razmisljala o perju sa smo jedne strane glave!  )

Jednom prije radila sam s crvenim perjem. Crveno perje je kupljeno, školjkice i ogledalo sam ja zalijepila. Perje je zalijepljeno za plastičnu bazu. Bila je i ona kukica da se može nositi kao broš, ali sam to nasilno iščupala i zalijepila kopču za kosu. 2 takva plava ukrasa bit će odlična!





U hobby dućanu - riznici obilja za najluđe ideje i totalnom bankrotu za vaš novčanik - ostala sam zapanjena da perja u tom obliku više nema. Niti jednog jedinog komada!!! To više ne prodaju!!! Nastup je za nekoliko sati, što sad?!
Kupi perje na komad - nije se dala smesti Marina. - Premalo je vremena da se nešto novo smisli.

Kupila sam 2 vrećice perja za 10 kuna (svaka 5), pomalo se guštajući jer 1 komad onog perja košta 15 kuna. Tako da sam prošla 3 puta jeftinije. Odjurila sam i po plavi pramen u dućan s ekstenzijama za kosu i po plavu vunu.

Prvo sam isplela pletenice - što su one duže, to pletenje duže traje, a onda sam se bacila na šivanje baze na perje. Bazu sam napravila okruglu i zašila sam 4 vrpce - da se pričvrste špangice. Perje sam polijepila ukrug, a potom sam ga prošila na mašinu (s dignutom papučicom, nije baš da je mašina bila sretna). Makar većinu stvari prvo zalijepim uhu ljepilom za tkaninu i neki drugi materijal (drvo, metal, plastika...), sve volim prošiti koncem - bilo na mašinu ili ručno. Jednom kad se ljepilo osuši i stisne, 2 zalijepljene stvari moći ćete odvojiti isključivo trganjem, ali što je sigurno je sigurno! A siguran je postolarski konac koji ne možete potrgati!

Odjurila sam u salon, gdje je bila Iva koja nije ni slutila kakav ju styling čeka!  Marina je bila zadovoljna mojim uratcima (ako ništa drugo bili su upotrebljivi) i bacila se na posao!

Čvrsto je stavila dredove, kuchi headpiece, perje headpiece-ove i plavi pramen na šiške. Pramen je na špangici, tako da ga možete nositi kad želite i koju boju želite. Totalno cool! Ja ih obožavam! 



Kuchi headpiece naručen je sa stranice TribalSouk - nije puno koštao, može se nositi na puno načina (čak i kao ogrlica) i jako je lijep. Nešto pravog nakita što imam; nisam sve sama napravila! 


Detalj

S druge strane isti headpiece od perja - još je smrdio po friškom ljepilu, nadale smo se da nećemo ošamutiti Ivu prije nastupa! 


Frizura odostraga (još je stavljen umetak od vune i paunovog pera, koji je pleten do zadnjeg trenutka prije odlaska, tu mi je pomogla Valentina sa svojim izvježbanim rukama  )


Majstorica nadasve čvrste frizure i nevjerojatnog make upa: Marina


Iva obožava novitete, Marina voli ekeperimentirati: novi make-up i ponovo trepavice s perjem 


Još samo malo rumenila i gotovo! Dok Marina traži odgovarajuću boju, Iva stavlja naušnice: 



I to je to! Standardno poziranje pred zelenim zidom u salonu smo preskočili jer je Iva trebala juriti na probu. Kasnije fotkanje nismo upriličili jer moj fotić nije za onakve tamne prostore. Mogu vam reći da sam jako uživala u svim nastupima: Ive i Ivana, Ive solo, Mance i Kami! Jako volim ovakva događanja i vidjeti nasmijana lica drugih plesačica koje dijele istu strast prema plesu!

Yvaine na pozornici s Kami Liddle i Mancom Pavli - Ayshom

Ivek, jako sam ponosna na tebe!

Djelić emisije Sve u 16 (18. veljače 2008.) o nastupu u Saxu:



Frizuru i šminku za Ivin nastup sponzorirao je salon Olamide. Hvala!

 

lina @ 01:02 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
utorak, veljača 19, 2008

Što?
 OopaCupa - Tribal Fusion groznica u Močvari - plesna večer održana 9. 2. 2008.
Tko? Maya i Dancealot, Manca Pavli - Aysha, I&I, Kryiva Tribal, Natasha, Shah Buzz
Organizacija i DJ: DJ-ica BLily aka Lea
Tko još? Svi koji su se zatekli u backstageu ispred objektiva mog fotica!


Yvaine iliti po naški Iva! Frizura i sminka by Olamide, grudnjak by Kristina, remen by Jelena, Iva i ja, Iva by Iva - neponovljiva i jedinstvena!


Kristina! Frizura i šminka by Olamide, grudnjak i pojas by Kristina! Za pojedino stakalce trebalo joj je sat i pol da ga našije! Takvo strpljenje i preciznost nisam do sad vidjela!  Svaka čast! A remen i fringe su fenomenalne! A i nove melodie nemojte neprimjetit!


Super girl Manca! We adore her! I love her simply styling and amazing performance!


Iva i Kristina s Natashom


Skupna: Iva, Natasha, Kristina, Katarina, Marija


Maya i Marija


Katarina i Natasha


I&I
- par iz snova! Ivan daje podršku Ivi u prvom dijelu večeri (prije nego je sam zgrabio gitaru i zasvirao na pozornici! )


Stavljanje narukvica na Mancin način - što se sve nađe u ženskoj torbici: kliješta!


Glupiranje - al priznajte da su preslatke!!!


I još jedna!


I&I prije svog zajedničkog nastupa. Orginalni, predobri! Svaka čast!


Snimateljica večeri: Jelena! Vrišti za podršku, a kamera drži posve mirno. Meni dečko kaže da ne može čitati novine kad ih ja držim jer se previše tresu, ali Jelena zna kako se snima!


Jelena i ja


Fenomenalne slike s nastupa pogledajte na Dunjinoj stranici!
lina @ 23:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Povod: OopaCupa - Tribal Fusion groznica u Močvari
Mjesto radnje: Salon Olamide, Bunićeva 13
Plesačice: Iva i Kristina
Bez njih više ne možemo: Marina i Valentina
Foto: Lina


Za ovu plesnu večer Iva i Kristina dugo su se pripremale: marljivo su vježbale, plesale i radile kostime. Sve su začinile Marina i Valentina predivnim stylinzima!  

U trenutku kad sam kročila u salon, Marina je šminkala Ivu,


a Valentina je radila frizuru Kristini.  


Mene kao i obično fascinirao je stolić sa šminkom! 


A onda swich! Valentina se bacila na Ivinu frizuru eskpresno pletući pletenice od 5 kraka i domišljato slažući punđice, a Marina je kreativno slagala Kristini dredove i ostale ukrase.

Evo kako je ispalo:

Predivna Kristina! 








Prekrasna Iva!
 







Curke sam odvezla na probu i vratila se u salon. Ne možeš ići tako raščupana - bio je Marinin argument zbog kojeg sam se morala vratit. Kao, bilo mi je teško! 

To sam ja kad me srede: frizura by Valentina i šminka by Marina


Kad kažem da bez njih više ne možemo, to znači da smo se stvarno navukli na njih dvije! Marina i Valentina 


Naše plesačice u backstageu


Pod pauzom pomaganje Ivi u presvlačenju: kad se Marina za nekog brine, onda je to od početka do kraja! 


Big mammmaaaa!!!!!


Nakon nastupa: Frizure su postojane, šminke su čitave! 


Prepričavanje dojmova prije spavanja



Tako se to radi u Olamide! Ili kako bi neki rekli: kod Olamida! S tvrdim d!  


Frizuru i šminku za nastup sponzorirao je salon Olamide. Hvala!




Povezani naslov: OopaCupa - Tribal Fusion groznica u Močvari

lina @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.