Ovo je samo...
Linin blog
Blog - ožujak 2007
subota, ožujak 31, 2007
Kameni je donio plocu na koju je zapisivao ritmove:


Evo sto ucimo


Bubnjarski trio


Jasmina - voditeljica Centra Kopriva i moja uciteljica suvremenog plesa


Marina - moja draga kolegica i prijateljica


Eugen - osim na tecaju, njega srecem i na nekim krivim putevima


I sto drugo sada preostaje nego marljivo vjezbati doma do iduce radionice!
lina @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, ožujak 25, 2007
Tjedan je zapoceo i zavrsio kolacima!  A veceras se nasla i koja boca vina!

Cure (s lijeva na desno: Natasha, Sasha, Margita, Maya) su danas dosle k meni u moju orijentalnu odaju, gdje smo uprilicile kreativan nered na podu (torta, kolaci, vino, pokloni, djelovi za kostime), usput pogledale i detaljno prokomentirale dvd Fat Chance Belly Dance 7, razmisljajuci kako cemo i mi jednog dana plesati i uzivati kao one!



A onda sam otkrila da egipatska tabla, osim sto moze posluziti kao odlican stolic za kavu (), dobro dodje i kao stalak za fotic, pa smo se sve zajedno uslikale!


Curke, hvala jos jednom na poklonima! A tekicu za ples ispunjavamo sve zajedno: fotkama sa radionica, putovanja, koreografijama, anegdotama, pricama i svime sto stane u nju a da se tice naseg malog tribea!
lina @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, ožujak 24, 2007
Dugoocekivani tecaj Eshareh napokon je krenuo... Moj prvi bubnjarski tecaj!
Kasnila sam, pa sam propusteno zapitkivala par pokraj sebe... kasnije sam saznala da je to Sova o kojemu sam cula toliko prica i njegova cura Dagmara:


Kameni obilazi svoje tecajce - zapisuje Margi ritam:


Tecajci vatreno lupaju:


Kameni u zaru sviranja: 


Ovo sad nema veze s tecajem, ali moram...  Kad je tecaj zavrsio, u prostor se usuljao bijeli macak - pravi ljepotan! I spremno je pozirao:




Vidimo se iduce subote u Koprivi na tecaju Eshareh!
I hvala dragom stvoru sto mi je posudio egipatsku tablu da mogu pratiti ovaj tecaj!
lina @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, ožujak 22, 2007
Slike govore same za sebe!  A ako se pitate gdje su kolaci, kolace jedemo u nedjelju! Na after-birthday-party i bellydance druzenju!

Dance a Lot - plesemo puno, zabavljamo se jos vise: s lijeva na desno: Lina, Rujana, Natasa, Maya, Iva




Detalji detaljcici, poze, osmjesi, smijanja...
Iva - kao predivna egipatska plesacica:


Natasa - prava darkerica!


Rujana - nevjerojatna u crvenom! 


Maya - ovo s rukama moze samo ona!


Lina - moja draga zuta suknjia i crvena marama sa skoljkicama!


A onda je krenuo urnebes! Moja sestra po vrlo kratkim i neravnim siskama - Rujana - rastale smo se popodne i bas sam se pitala kad si je stigla istetovirati cijele ruke i to jos u boji! Odgovor je bio: Nabavi si lece!


Prave tribal babe!


Maya - gipsy look i flamenco suknja


Maya ->suknja!


Iva - egipatska ljepotica s cvijecem u kosi


Ja - u prvi tren sam si izgledala kao Jillina!


Lijevi profil 


Onda je Maya nesto prokomentirala sliku u pozadini, pa je Iva okinula pred drugom slikom - desni profil


Do iduceg plesanja i zabavljanja  (do nedjelje, ne?   )
lina @ 23:45 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 20, 2007
Jednoglasno smo odlucile da na ples dolazimo sredjene sto vise mozemo! Da se osjecamo ugodno dok plesemo, pa da onda i ljepse plesemo!

Zabava i ples na napredoj grupi danas kod Maye

Sto vise detalja na sebi - to bolje... meni se posebno svidjela travka sto mi viri iz cvijeca:



Maya i Iva plesu koreografiju






Lina i Maya plesu koreografiju:






A onda nam Iva rece da je njoj danas rockas i da nam je donjela kolace! Kolaci juuuuuuupi! Iva sretan rockas!   

Maya i Iva jedu kolace (danas nismo bile tako gladne kao jucer, pa smo uspjele slikati kolace prije nego sto su nestali! )


Maya, Iva i pola mene - falile su nam izvjezbane Sashine ruke da nas slikaju; moje su prekratke!


Djevojke ne pretjerujte s kolacima, nosite ih kad mene nema! Ja se ne bih smjela udebljati za razliku od vas mrsavica!  
lina @ 23:46 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007
Kako je fino i slasno kad ti netko donese fini i slasni kolac kada si jako gladan nakon plesa! Kolac od maka i sira... mmmmmmmmmm... dostojna zamjena za cokoladu! Hvala Margi, kolac je zbilja bio prefin!

U svlacionici nakon plesa: Maya i ja tamanimo kolac, Sasha pozira:


I s Margitom, koja nas je tako fino pocastila (nije bio niciji rodjendan, za napraviti kolac ne treba postojati poseban razlog!  )


Do iduceg kolaca nakon plesa  !
lina @ 23:54 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Alexandru sam upoznala prije vise od godine dana. Naisla sam na vijest i odlucila se prijaviti na radionicu trbusnog plesa i afro plesa. Trbusni ples sam tada plesala vise od godinu dana i zeljela sam produbiti svoje znanje, a afro ples? Nemam pojma! Prijavila sam se iz puke znatizelje! Bilo je to 21. sijecnja prosle godine i od tada ne propustam niti jednu Alexandrinu radionicu!

Alexandra Cegledi je profesionalna plesacica iz Budimpeste, a plese orijentalne i afro plesove. Ono sto me najvise fascinira kod nje je njezina energija. Koje ima... i samo prsti iz nje! Duga crna kosa, guste crne obrve, tamna njezna put i tajanstvenost u licu... a onda se nasmijesi... taman kad mi je najteze i sve me boli... a ona se smijesi... i izmami mi osmijeh... jer koliko god da je tesko - prekrasno je na njezinim radionicama! 

Sijecanj, veljaca, svibanj, srpanj prosle godine i veljaca i ozujak ove godine! Na Alexandrinim radionicama ispravila sam elementarne stvari trbusnog plesa koje sam radila krivo (poza!) i svaki put naucim nesto novo! 

Alexandra u predivnom kostimu (crvena suknja s resama ) na Noci trbusnog plesa i glazbe, slika preuzeta sa stranice Orijentalni ples


Ovaj vikend bile su 3 radionice s Alexandrom: 2 radionice trbusnog plesa ("Turkish Style: Shimmies, shimmies, shimmies…" i "Life Behind the Curtain: Self-Expression Through Slow Oriental Dance and Floor Work")  i radionica afro plesa. Nisam se htjela dugo premisljati na koju bih radionicu isla, pa sam odlucila ici na sve 3! Ma izdrzati cu ja to, mogu ja to... - bodrila sam sebe cijeli tjedan! 

Radionice trbusnog plesa su bile wow! Kao i svaku put! I hrpetina elemenata za vjezbanje doma... A i afro ples je bio zabavniji nego inace - Rujanino kritiziranje mojeg "zenstvenog" hoda u stiklama: Takvim hodom niti jedan crnac te nece cekati! Sve izbaci: sise, guzice, trbuh...

Subota 2 radionice, nedjelja 1... Uspjesno prezivjela bez bolova i sa smijeskom na licu... I za kraj slikanje s Alexandrom (s lijeva na desno: Iva, ja, Alexandra, Margita)


Hvala Dunji na organizaciji ovih radionica i s nestrpljenjem cekam iduce...

A ovako se vjezba doma nakon radionica!


lina @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, ožujak 16, 2007
Daj nam otplesi malo, da mi vidimo sto je trbusni ples - rekao mi je prijatelj na proslavi svoje diplome. Ma zasto ne! - spremno sam pristala. Tada sam plesala oko godinu dana... Par mjeseci prije toga pocela sam odbacivati svoju ljusturu ukocenosti i pokusavala sam plesati - opusteno, slusajuci muziku, a ne onaj mod u glavi: znam ovaj korak pa cu njega malo plesati. onda pauza dok ne smislim novi korak. pa sad ovaj korak... dobro, da se sjetim nekog drugog koraka...

Dobro poznata muzika je zasvirala... koreografija otplesana barem 100 puta... marama oko struka (nedovoljno hrabrosti za cijeli kostim)... stala sam pred 30 ljudi (uglavnom nepoznatih)... shvatila sam da je prostor u kojemu ja obicno plesem okrenut drugacije od ovoga i da ne znam na koju stranu se trebam okretati... 

Koreografija... do tog trenutka sam mislila da ju mogu otplesati bilo kada i bilo gdje... tada sam ju jednostavno z a b o r a v i l a ! 30 ljudi me sutke gledalo... improvizirala sam i nisam se niti u jednom trenutku usudila dignuti pogled od one tocke koja se nalazila 15 cm ispred palca moje desne noge! niti jedan pogled, niti jedan smijesak, totalno izgubljena...

Iduce jutro obukla sam kostim, sjela pred ogledalo i pitala samu sebe: Zasto nisi imala dovoljno hrabrosti obuci kostim? Zasto te ulovila takva trema?!

**
Nekih mjesec dana kasnije, pozvala sam najboljeg prijatelja da me dodje gledati. Mozda mogu bolje plesati pred poznatima! Taj put mi nije bilo neugodno obuci kostim. Ali pogled mi se nije maknuo s one tocke, 15 centimetara ispred palca desne noge!

Ok, sad cemo ponovo, ali ovaj put gledaj mene - rekao mi je prijatelj. Aha... ali ona tocka na podu ispred desnog stopala me hipnotizira i ne mogu maknuti pogled s nje... I ponovo - i prvi pogled usmjeren u jedinog clana publike... i ponovo - i prvi smijesak... i ponovo - i cirkusarenje prijatelja da mi privuce paznju i da ga pogledam... i mozda mu se cak i nasmijesim...

A onda je krenulo... ples po tulumima - moja dobro poznata ekipa koja mi je pomogla savladati tremu (vec su naucili tekst koreografije - habibei habibei - i pokrete, pa su mi pjevali i plesali) i uvijek neka nova pubilka...

prosinac 2005.




sijecanj 2006.


veljaca 2006.


uz pratnju didgeridoo-a, suskalica - sijecanj 2006. i travanj 2006. u Maksimiru




s Koraljkom u KiaLi-u - plesemo zajedno od prvog dana tecaja sve do danas!
KiaLi photosession, studeni 2005.


Photosession s zMayom je bio prezabavan, pa nismo uspjevale pozirati u miru...



I za kraj jedna "umjetnicka" (sve umjetnicke su mutne! )


To je bio pocetak...

Hvala sto me toliko slikate: Toni, Zaruljica, Stoka, zMaya
lina @ 13:46 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 15, 2007
Kome uputiti to pitanje?

Svemoguci Blogeru, dopusti mi da pohranjujem svoje postove u kategoriju ples!

lina @ 02:26 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Kaze se da je svaki pocetak tezak... Ovaj je bio zaista tezak...  Kad me najbolja prijateljica negdje prije vise od 2 i pol godine pitala: Hocemo ici na trbusni ples?, rekla sam joj: Ma naravno! - upoce ne sluteci u sto se upustam! Nisam imala predodzbu trbusnog plesa, pa cak niti ikakvog drugog plesa... Motorika tijela, kordinacija pokreta, elegantnost, zenstvenost... zar to postoji?
I tako smo krenule na tecaj trbusnog plesa... Ne da nisam nista mogla, nego apsolutno nisam mogla izolirano pomaknuti niti jedan dio svoga tijela! Frustriralo me to da nista ne mogu... frustriralo me to da sam najlosija u grupi! I jos vise od svega to da mi ne ide i da za intruktoricu plesa kao da ne postojim! Zato sto sam losa zato me treba i ignorirati!

Odlucila sam stati tome na kraj... Rjesenje problema je glasilo ovako: VHS za vjezbanje trbusnog plesa + ogledalo + svakodnevno vjezbanje od minimalno 2 sata! 

I rezultati su uskoro postali vidljivi... Ja mogu pomaknuti kuk! Koje li srece!  5 mjeseci kasnije, nas nekoliko cura sto je ostalo od samoga pocetka u toj grupi, selimo u vlastiti prostor za vjezbanje i ples koji nazivamo KiaLi - po inicijalima nasih imena. I tu krece moja plesna pustolovina! Ucenje, vjezbanje, plesanje, poducavanje, druzenje, izrada kostima... A ovaj blog je mjesto gdje to zelim dijeliti s vama: od samoga pocetka do danas i sve dalje dok bude trajalo... A trajati ce sigurno!!!

Pocetak (prije 2 godine)... i moja prva i najdraza i crvena (naravno  ) marama za ples - KiaLi


Dosta mjeseci kasnije... prvi photosession - hvala zMaya!



 
lina @ 01:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.