Ovo je samo...
Linin blog
Blog - travanj 2007
ponedjeljak, travanj 30, 2007
Samo nekoliko rijeci i par slika:

Moja uciteljica trbusnog plesa Maja Lacković osvojila je 4. mjesto na medjunarodnom natjecanju trbusnog plesa u Celju koje se odrzalo od 20. do 29. travnja. 2007. (nisam bas sigurna kako se zvalo natjecanje )

Sto drugo reci nego da sam ponosna sto poznam Maju i sto plesem kod nje!

Moja prekrasna uciteljica - slike od kojih smo svi ostali bez daha:




  

Uz diplomu, Maya je dobila i bocu Laskog rizlinga - s njim smo proslavile Mayin visoki plasman na natjecanju. Jucer navecer kod Margi - u  Dance a lot stilu. Naslo se boca svega i svacega! Slike? Cenzurirane!
lina @ 19:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 29, 2007
Subota kao i svaka na tecaju egipatske table i tarabuke kod Kamenog.... sve teze postaje, treba vise vjezbat! 



A tradicionalno ispijanje kave nakon tecaja, ovu subotu zamijenili smo pivom u Godot-u: razlog tomu? Irski session! A i Arieb je u Zagrebu - bivsi frontman grupe Shamrock Rovers

Tecajci na okupu u Godotu: Drzislav, prijatelj (ne znam ime ) i Tomislav: 


Kameni i Arieb, stari pajdasi


Bio je i Zdenko! 


Dosla je i Iva, koja se slikala s Ariebom za upomenu (i cimericu)


Kameni i ja (tabla boss i tajnica )


S moje desne strane momak u crvenoj majci koji je pusio lulu (ne znam ime ) i Tina i Hrvoje koji sviraju u bandovima Slip i MFPC


Pozornica!
S lijeva na desno: Gogi (duga kosa) iz banda Carpathia, Ivo Turk iz banda Slip, Davor iz banda MFPC, Ana i Arieb


Eugenova ruka drzi mobitel, Arieb pjeva i Ana na bodhranu:


Eugen i opet taj fensi smensi mobitel  i Paul O'Grady - osnivac prve i jedine irske plesne trupe u Hrvatskoj Irish Maiden i ucitelj irskog plesa:


Kasnije je dosla i Margi, na zalost prekasno, ali biti ce jos sessiona!


Prije odlaska slikanje s Eugenom:


I to je to! Vidimo se iducu subotu u Koprivi na bubnjarskom tecaju, a nekom drugom prilikom i na irskom sessionu!  Javite nam i sigurno dolazimo!
lina @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, travanj 27, 2007
Blago tebi kad znas sivati - rekle su mi djevojke s plesa jednom prilikom. Blago meni?! Bas i nisam neki strucnjak u sivanju, a sivanje je dio koji najkrace traje - najduze se kroji i spaja s spenadlama...

U novom Sadu sam kupila 9 metara crvenog satena (za 150 kuna!) - hoce li ga biti dovoljno za 2 suknje


Kroj? Hm hm... nisam ga imala... imala sam jednu suknju vrlo slicnog kroja za flamenco ples, ali to nije bilo to... otprilike sam se sjecala suknje Vesne Jevsenak s radionice Flamenco - Oriental. Izrada kroja:


Krojenje...


... skarama koje rezu cik-cak: da se materijal ne cufa i da ga ne treba dodatno porubljivati ili endlati:


Kroj: 8 velikih djelova i 2 mala:


Egipatska tabla moze izvrsno posluziti i za drzanje materijala, kao i drzac za fotic - u ovoj pozi su se proveli sati i sati:


I isplatilo se! Suknja za flamenco ples:



9 metara materijala je bilo cisto dosta: po suknji sam potrosila 3,5 do 4 metra materijala. Moja preporuka za ovakve suknje: da budu sto krace - iznad gleznja. Inace cete gaziti po suknji, zapinjati i necete moci plesati. Sunje u struku imaju gumu koja se moze suzavati i prosirivati (guma na rupe s gumbom).

U suknje je ulozeno jako malo novaca - u Novom Sadu ima bogatstvo izbora materijala, svi su kvalitetni i vro jeftini. Po mojoj racunici za svaku suknju je potroseno oko 100kn.

I nakon 10-ak sati rada - jedna sekunda s peglom i nastane rupa! Nisam cekala da se pegla zagrije i da pusti paru - direktno sam stavila na suknju i paf - rupa!  Nakon toliko sati rada... sva sreca da se radiolo o mojoj suknji, a ne Ivinoj! I da je ostalo jos materijala da se taj spaljeni dio zamijeni citavim... Ali isplatilo se...  Svaki trenutak potrosen za izradu kostima se isplatio - bozanstveno je plesati s tom suknjim!
lina @ 18:42 |Komentiraj | Komentari: 0

 Pozvane smo da plesemo na tulumu studenata hispanistike Filozofskog fakulteta. Buduci da se radilo o dobrotvornom nastupu i da je sav prihod namijenjen pokrivanju troskova sudjelovanja 4. godine hispanistike na seminaru u Sevilli, Iva i ja smo se spremno odazvale! Mada je nasa uciteljica Flamenco - Oriental koreografije Vesna Jevsenak rekla da se koreografija plese tek nakon godinu dana upornog vjezbanja, Iva i ja smo imale manje od mjesec dana za ucenje koreografije i izradu kostima. Kad pleses iz srca, nista drugo nije vazno - rekla je Iva.

Samo par minuta plesa, a sati priprema... Isplatilo se!

TULUM AL ANDALUZ / 26. 04. 2007. / Klub studenata Filozofskog fakulteta
Koreografija Vesne Jevsenak: Flamenco - Oriental
Muzika: Sayed Balaha "Madrid"
Kostimi:
Lina

Evo kako je to sve izgledalo...
Pripreme u wc-u Filozofskog fakulteta: oblacenje, sminkanje, generalna proba... U pomoc priskacu Margi i Sasha, ogromna podrska:

Margi mi pomaze oko frizure:


Trema prije nastupa? Naravno da ne!  Osmjesi ne silaze s lica! Iva s pravom ruzom u kosi i ja s ruzom u dekolteu (meni naime ruza u kosi nije nikako pristajala):


Generalna proba u wc-u - bez muzike!!!






I onda nastup!
Pocetak - koreografiju smo malo izmijenile - na nekim djelovima plesemo okrenute jedna prema drugoj:


Uvod - dok Iva stoji, ja se okrecem:


Jos uvijek pocetak, okreti...


Zahuktava se


Ruke leprsavo...


Gledaj Majo, vidis da se ponekad i smijem dok plesem!!!


Dramaticno:


Kraj - Iva baca ruzu...
Djevojka s mikrofonom - Glorija - nasa domacica


Kome? Ruze nismo bacile zgodnim deckima ispred nas, nego najglasnijim djevojkama sa strane


Podrska bez koje se ne moze - Ivin dragi


I za kraj: Iva, Margi i ja


Bilo je predivno! Hvala Gloriji sto nas je pozvala, Margi i Sashi sto su nam pritekle u pomoc i pruzile veliku podrsku, Ivinom dragom sto je takodjer bio podrska... Do nekog drugog nastupa:
lina @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 23, 2007
A sad nesto malo drugacije od trbusnog plesa!

Najnoviji uradak mi je fire poi! Svoj fire poi odavno sam napravila od teniskih loptica. Onda sam imala pokusaj izrade fire poi-a, koji mi se na kraju nije svidio (sva sreca pa se dopalo jednoj lavici ), a veceras u drustvu s Nuc, zajedno smo napravile malo remek djelce - obje smo bile zadovoljne uratkom!  U drustvu je uvijek zabavnije, a ideje se lakse nadogradjuju jedna na drugu kad dodju s raznih strana i od raznih ljudi.

Da vam ne opisujem sto je fire poi, pogledajte na slikama




A ovo su nasi poi!

Najnoviji uradak solo


Nuc i poi & Lynn i poi


Na nasim poi-ima se ne moze vrtiti vatra, nasi su tek za vjezbanje prije onih koji gore. Nuc s redovitim vjezbanjem mozda uskoro kupi/napravi i svoje prave fire poi, ali od tecaja zongliranja ja sam morala odustati... dan ima samo 24 sata i nekako nisam stigla i na tecaj zongliranja...  Vjerujem da se vremena za to biti u nekom drugom zivotu, al ponekad si volim zavrtiti poi i malo zaplesati uz to...
lina @ 23:48 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Mancina raionica u Celju? Ma naravno da idemo na to!  I tako smo se uputile...

Manca Pavli - Aysha je mlada plesacica i uciteljica tribal fusion stila trbusnog plesa iz Slovenije. Njezine radionice su fizicki dosta teske, ali na svakoj se jako puno nauci. Njezin moto je pretvoriti frustraciju u izazov. Ima tek 20-ak godina, a odlicno plese i odlicno poducava. Radionice su dinamicne, a meni se jako svidja sto svojim glasom podize energiju na radionici - zvukovima koje proizvodi da docara neki pokret. Zagrijavanja su preteska, radije ne bih o tome (), a na kraju svake radionice je kratko opustanje - uvjeravam vas da nakon relaksacije vam tableta protiv bolova nece trebati!  Jucer smo imali i bubnjara na radionici - sasvim novo iskustvo ucenja plesa uz "zivu" glazbu" - i naravno da se ide ponovo! Bez ikakve sumnje!

Nakon radionice - polaznice radionice u osnovnoj skoli u Senturiju s Mancom i Goranom - bubnjarom:


Dance a Lot - spremno dojurile iz Zagreba, Zaboka i Cakovca - s lijeva na desno: Sasha, Margita, Maja, Kristina, Iva, ja


Dance a Lot s Mancom i Goranom:


Prave izjelice kakve jesmo, izglednjele uputile smo se u Oroslavlje na pizzu i pokoju pivu
Maja, Sasha, Margita


Iva i Lina


Razgovori o plesu (ofkors! ), prave "zenske stvari" - sve smo posteno ispretresali i skovali planove za daljnja putovanja! Nakon ovoga u Celju, znam da ce nam biti odlicno i na drugim putovanjima i jedva cekam! Cure, super ste i odlicno sam se provela s vama!
lina @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 22, 2007
Nakon ovog ljeta u Novom Sadu (2006.), vise nikuda ne putujem bez muzike za ples i kostima!  Kratki ljetni odmor u opustenom N. Sadu... dogovorili su tulum i zamolili mene da plesem... Naravno da sam pristala! Ali kako bez kostima i muzike?!
Muziku sam kupila, medjutim izbor je pao na Lorenu Mckennitt - to je bilo slusljivo za razliku od cd-a orijentalne muzike.

A kostim? Imala sam badic - i malo sam mu perlica nasila... Suknja i marama oko struka su posudjeni, a veo? To je pareo za plazu... porubljen zihericama... posluzio je sasvim dobro za uci u sobu i par puta ga zavrtiti, a potom demonstrativno baciti...  Nakit je od moje domacice koja ga je kupila jednom prilikom u Egiptu - barem mi nakita ne uzmanjka kad odem u N. Sad!

Nekoliko slika...
 



lina @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 0
Tjedan dana - 3 radionice - u 3 drzave - na 3 jezika!

Prosla nedjelja zapocela je tresenjem guze u afro ritmu s Alexandrom Cegledi, mojom dragom uciteljicom orijentalnog i afro plesa iz Budimpeste.

A onda pravac Novi Sad - predivan grad s predivnim ljudima - tamo se odrzala radionica s Jelenom Cicanovic, plesacicom i uciteljicom iz Beograda.

A danas - moja prva radionca na slovenskom - u Celju - radionica tribal fusion koju je vodila Manca Pavli - Aysha. Radionca naporna i teska kao i uvijek!  Ono sto smatramo frustracijom pretvaramo u izazov!  Prekrasan ugodjaj danasnjem danu doprinjeo je i put do Celja - stiskanje u autu i pricanje i smijanje i stalno vracanje na iste teme i jedna ogromna pizza na putu prema doma nakon radionice (umirale smo od gladi!!!) i koja piva... Cure, super ste!!! S vama je uvijek zabavno i prekrasno!

Slikice cekam na mail, a sad na posteni spavanac! Nakon ovakvog tjedna, zasluzila sam!  Do novih radionica i putovanja i koncerata i nastupa i druzenja i piva (a svega toga ce biti napretak u iducih mjesec dana) laku noc!

lina @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 21, 2007
No way!!! Subota bez tecaja bubnjanja s Kamenim ne bi bila ispunjena subota!  A tecaj se poceo zahuktavati... Ritmovi postaju sve tezi, a kordinacija pokreta je sve vise potrebna... Vec je i 10 min vjezbanja svakih par dana postalo premalo... Treba vise vjezbati do boljih rezultata!

Kameni objasnjava novi udarac - "tik" - ne pitajte me kako se svira! Jedva ga uspijem dobiti, a "tik" u ritmu - nikako! Ruke polete na sve druge strane, ali ne tamo gdje bi trebale!  Treba vjezbati...

lina @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007
Postojalo je puno razloga zasto sam se tako spremno zaputila u Novi Sad. Vec mi je poceo nedostajati taj grad, ljudi koje tamo poznam... vec sam se malo i promijene zazeljela, a onda sam procitala na Tijaninom forumu da ce 18. 4. 2007. biti radionica klasicnog egipatskog stila trbusnog plesa koju ce voditi beogradska plesacica Jelena Cicanovic. I tada sam sama sebi rekla: Idem u Novi Sad!

Pitate se kako to da ja idem na radionicu egipatskog stila? Istina je, to nije stil trbusnog plesa koja ja plesem, ali nakon kosmara u svojoj glavi, odlucila sam konacno nauciti razlike u stilovma trbusnog plesa!

Radionica je zapocela Jeleninim plesom - pokazala nam je koreografiju koju cemo uciti. Gledati Jelenu kako plese tako izbliza bilo je posebno - pratila sam svaki pogled, smijesak... A bome sam i pomislila: Kolko elemenata u koreografiji! Tko ce ih sve zapamtiti i bas tim redom! 

Jelena plese:






Nakon plesa, Jelena je polako prosla pojedine elemente, a tada je presla na kombinacije. Svaka kombinacija se ponavljala se nekoliko puta sporo, a onda nekoliko puta u ritmu. Za nekoga tko tesko pamti koreografije (-> JA <-) takvo ponavljanje je pomoglo boljem pamcenju.

Izmedju svih kombinacija, Jelena bi rekla ponesto i o kulturi, te o svojem iskustvu plesa... Osim plesa, ovakve price plesacica obozavam slusati: sto voli, kako plese, kako razmislja...

Jednu od meni zanimljivih stvari Jelena je ispricala vec na pocetku radionice: pretezno se plese na lijevu stranu tijela. Ajajajaj! U tibalu sve ide na desnu stranu... Kod Arapa, lijeva strana tijela se smatra zenstvenom, pa nam je Jelena objasnila da su i kostimi tako sivani - na lijevoj strani se nalazi vise dukata koji zvone.

Ono sto je mene najvise zanimalo je bilo sto Jelena plese na svojim nastupima. Plese improvizacije, odnosno poznata muzika i onda otplese ono sto osjeca u danom trenutku. To mi se bas svidjelo, jer i ja tako volim plesati!

Na moja silna pitanja dobila sam strpljive odgovore i cula sve sto sam zeljela znati!  Osim odlicne tehnike plesa, Jelena je i dobra instruktorica - odlicno objasnjava pokrete. U nekim koracima egipatskog stila plesa nisam se nikako nasla, osjecala sam se kao leteca krava , ali uz dobra objasnjenja, savladala sam korake (osim koraka koji se zove arabesca - ako sam dobro zapamtila - taj korak je nesavladiv! ). Koreografiju nisam cijelu zapamtila, ali sam se iznenadila jer sam za vrijeme radionice elemente pamtila s lakocom. A uz snimku Jeleninog plesa, lako se i doma prisjetim cijele koreografije.

Uglavnom, bila mi je cast prisustvovati Jeleninoj radionici i veliki uzitak plesati s ostalim djevojkama iz Novog Sada.

Sve djevojke s radionice s Jelenom - uspjesno odradjena radionica, koja je trajala cak 3 i pol sata:


A onda smo malo pozirale






Jelena i Tijana


I na kraju radionice malo "ruckamo" (tako je to Tijana rekla i bas preslatko zvuci ): kikiriki, ljesnjake, orahe, bajadere... 


***
Iduci dan popodne nasla sam se s Tijanom u gradu. Tijanu sam upoznala u svojem prethodnom posjetu Novom Sadu i potpuno me osvojila svojom pristupacnoscu i dragoscu. Tijana drzi satove plesa i za jednu tako mladu osobu puna je ambicija i energije. Uz hrpetinu obaveza na faksu, uspjesno poducava druge djevojke plesu. Idete li u Novi Sad, Tijanu svakako morate upoznati, a Tijani zelim puno uspjeha u svim planovima.

Uz neprestan razgovor o plesu, popile smo kavu i obisle ducane s materijalima za kostime. Po svojoj losoj matematickoj racunici, izracunala sam da su materijali jeftiniji za oko 10 puta, pa sam kupila nevjerojatnih 15 metara razlicitih tkanina - zaista ce biti kostima!
Kasnije me Tijana ugostila i kod sebe, a tamo sam upoznala i njezinog decka - bili su divni domacini. Uz neprestane isprike Tijane da mi nije posvetila dosta vremena, ja mislim da je dala sve od sebe i cak i vise: nakon svih obaveza u vrticu i predavanja na faksu, umor je nije sprijecio da hoda sa mnom po gradu, a kasnije me pozove i k sebi. Hvala ti Tijana, zaista si divna!

Tijana i ja kod nje kuci na kaucu:



Bez obzira koji stil plesete, idete li u Novi Sad ili Beograd, Tijanu i Jelenu morate upoznati i barem na kratko plesati s njima! Vjerujte mi, svidjeti ce vam se jako! I ples i djevojke!  
lina @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, travanj 17, 2007
 I to ne samo posjetiti prijatelje i obaviti poveci shopping, nego i na radionicu trbusnog plesa - egipatski stil - koju ce voditi Jelena Cicanovic, beogradska trbusna plesacica.

Jelenin nastup sam imala prilike vidjeti u 12. mjesecu u Zagrebu na Festivalu trbusnog plesa koji se odrzao u Koprivi. Njezin nastup me odusevio, tako da mi je cas prisustvovati njezinoj radionici i poblize upoznati njezin ples i nacin rada!

Stavljam vam jednu Jeleninu sliku, slikano u Koprivi u prekrasnom zelenom kostimu (preuzeto s Tijaninog foruma):



Takodjer se veselim sto cu vidjeti Tijanu - ona je takodjer trbusna plesacica koja drzi svoje tecajeve u Novom Sadu. Na njezinu web stranicu naisla sam jos prije te sam joj se odlucila javiti prilikom jednog mog posjeta Novom Sadu. Ona je tada organizirala Orijentalnu vecer, gdje su plesale sve njezine ucenice.

Na slici s lijeva na desno: Tijana, Irena i ja


Takodjer je nastupila i gosca iz Kine:


I cijela grupa:


Moje djevojke - vidimo se u subotu! U subotu takodjer i bubnjamo zajedno! A djevojke iz Dancealot i sve koje se tako smatrate - u nedjelju prasimo za Celje na tribal fusion radionicu kod Mance! Ostajte mi dobro i vidimo se uskoro!
lina @ 06:59 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 15, 2007
Iva i ja smo hrabro pristale plesati na jednom dogadjaju -> jedva sam zapamtila koji je to datum, ali nemam pojma kako se zove taj dogadjaj. Znam samo da cemo plesom pripomoci skupljanju novaca za stipendije.

Nas prvi zadjednicki nastup - plesemo kao nebo i zemlja - svaka plese na svoj nacin jer smo ucile razlicite stilove plesa. Ali svaka upornost se isplati i ples iz srca je vazniji od bilo cega ostaloga, pa smo uprilicile probu, ne bi li sto vise uskladile pokrete. Na slici se vidi kako u istom polozaju drugacije stojimo, ali ovo je bila tek prva proba!


Nakon nase probe, Iva je imala probu indijskog plesa. Meni su dopustili da iz prikrajka gledam probu za nastup u Osijeku. Malo sam i poslikala (naravno!), ali na zalost dvorana je bila toliko velika da moj blic nije uspio dovoljno osvjetliti pa su slike tamne i mutne.


Buduci da sam jos prije zeljela upisati tecaj kathak plesa, mogucnost da gledam probu bila je za mene odlicno iskustvo! Upoznala sam Mayalu - profesionalnu plesacicu indijskog plesa. Mayala me odusevila svojom simpaticnoscu i otvorenoscu.  Ona nije plesala, nego je sjedila sa strane i pjevala pjesmu za kreografiju i onda bi uzviknula: Freeze!!!! i otrcala curama i otplesala pokret koji su krivo napravile. Nakon ovakvog skiciranja koreografije, djevojke su plesale na muziku, a dio kad stave zvonca na noge nisam vidjela jer sam morala otici...

Gledajuci cure koje zbilja super plesu (Iva je multitalent s obzirom cime se sve bavi i kako nevjerojatno pameti koreografije, ritmove... ), ali zaista u cemu je tajna pamcenja koraka jedne ovakve koreografije! Ne znam niti jedan pokret indijskog plesa i cinilo mi se apsolutno nemogucim zapamtiti to sto djevojke tako dobro plesu! Nadam se da cu ih moci gledati na kakvom nastupu - u kostimima i nasminkane.

Ja cu se kathakom baviti u iducem zivotu, jer mislim da u ovom necu stici!

Buduci da se na mojim slikama nista ne vidi, stavljam vam dvije slike Mayale preuzete s Drumtidam tranice, a vise o Mayali takodjer mozete procitati na tim stranicama ili direktnim klikom tu!



lina @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Za plesati afro ples s Alexandrom, treba vam puno snage. Pratiti energicnu Alexandru nije lako. Ali je veliko zadovoljstvo!

Tema radionice je bila: "A Tribute to Oshun", a evo i djela najave: Prema vjerovanjima afričkog plemena Yoruba (iz jugozapadne Nigerije), Oshun je božica plodnosti, ljubavi, braka, vode i zlata. Kao takva, posjeduje neograničene moći koje ženama pomažu u seksualnom životu ili tijekom teških trudnoća. Oshun je vesela i zabavna božica, ali može pokazati i neugodnu narav ako ju se razljuti… Tijekom kolonijalne ere, tradicija afričkog plemena Yoruba je prenesena u Latinsku Ameriku, stoga se Oshun štuje i u Brazilu i na Kubi. 

Radionica je zapocela duzim zagrijavanjem, zatim ucenjem afro koraka, pa plesom, a onda smo obukle cipele na visoku petu i zaplesale ulicnu sambu!

Zadovoljna lica nakom nadionice




Hvala Marini na slikama  i Dunji na organizaciji radionice !

Zanimljive tekstove o afro plesu procitante na Dunjinoj stranici www.orijentalni-ples.com ili direktnim klikom ovdje!
lina @ 22:59 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 14, 2007
Margita si je kupila egipatsku tablu, pa je meni za danas posudila svoju darabuku. Hvala Margi!  Jos samo trebamo puno vjezbati doma!


Ivi odlicno ide i bubnjanje!


I jedno poziranje s vlastitom crnom tablom...


Bez Eugena ne bi bilo isto!  


Ritam koji se danas ucio: SAIDI 4/4



A kako se plese na njega?  Evo jednog primjera:
desni/lijevi kuk - udarac: dolje - gore - dolje - dolje - gore


A sad laku noc jer slijedi spavanac jer je sutra radionica afro plesa s Alexandrom!

lina @ 23:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 12, 2007
Zadnjih dana dok sam satim sjedila pogrbljena na podu nad remenima i vise nisam osjecala jagodice prstiju od silnih uboda iglom, prostrujilo mi je kroz glavu: Zasto to sve uopce radim? Ponekad dok plesem, znam se uloviti da mi je lice toliko zgrceno da me celjust pocne boliti... Dok s druge strane, ne mogu prestati gledati bellydance videoclipove, jedva cekam kada ce biti sat plesa kod Maye ili kakvo druzenje, radionica... 

Otkad sam pocela plesati, znala sam da negdje u Zagrebu Maja Lacković drzi tribal stil trbušnog plesa. Kad sam prvi put dosla kod Maje, jos prije 2 i pol godine, tribal stil mi se uopce nije svidio! Te cudne stvari koje se rade s rukama nisu mi bile ni najmanje jasne!  Samo par mjeseci kasnije, kada nisam plesala kod nikog, dosla sam na privati sat kod Maye. Tada me totalno odusevila svojom nesebicnoscu: kada je vidjela da neke osnovne korake znam otplesati, onda mi je pokazala i teze varijacije tih koraka - pokazala mi je sve sto je ona tada znala! I onda sam rekla: ja od sad plesem kod Maye!  Nisam plesala niti mjesec dana u komadu i vec pauza: u radionici stala sam na cavao koji je probio cipelu i onako hrdjav mi se zabio u stopalo! Nije bilo tako strasno kao sto zvuci, losa okolnost je bila sto tada nisam bila cijepljena protiv tetanusa. Odlucila sam ne plesati dok stopalo ne zaraste. Dok sam doma mirovala i ne plesala, sjetila me se Maya - da me pita kako mi je stopalo - cime me ponovo odusevila, jer mi je pokazala da joj je stalo do njezinih ucenica! Kasnije su dosli ispiti, pa ljeto, pa opet ispiti... I kad je to sve napokon zavrsilo, evo mene opet k Mayi!  3. i zadnji put!  Kako nisam bila u formi, prvih mjesec dana mi se cinio kao pakao: bilo je pretesko! I ta yoga koju radi svaki put... Jel bas moramo raditi yogu?  Mada sam tada plesala vec vise od 2 godine, osjecala sam se kao totalni pocetnik - nisam imala pojma o tribal stilu plesa i ta cudesa sto se rade s rukama...  Mislila sam da nikad necu napredovati, ali eto za koji mjesec vec sam plesala u naprednoj grupi. Maya je tada puno pricala o grupnom plesu, za sto sam ja mislila: WTF?! Ja ne zelim plesati u grupi!!!!

Trenutno totalo pogubljena u stilovima trbusnog plesa, ali jedino sto znam je da mi je uzasno neobicno kad plesem doma - sama - i kad se pogledam u ogledalo, a nigdje kraj mene nema ostalih cura da plesemo grupnu tribal improvizaciju!  A tek druzenja - sati i sati pricanja o plesu, gledanje dvd-a... konacno cure koje mogu pricati o plesu satima kao i ja!  I radionice kod stranih uciteljica plesa i putovanja... sve su to cari plesa! I kad me netko od curka nazove: Rezervirala sam na dvoranu u nedjelju da mozemo vjezbati koreografiju, ali znas... ta dvorana je puno veca od nase...  I kad netko vodi tribal grupnu improvizaciju, pa pogrijesi, a mi ostale se tako slatko tome nasmijemo!  I razni planovi za druzenja i raznorazne ideje za kostime... sve su to cari plesa... i dok je ples mozda jos uvijek frustracija vise nego izazov - druzenja i ples s curama su stvari zbog kojih uzivam dok plesem!


Nekoliko slika moje uciteljice Maje Lacković:
Maya u tribal izdanju






Definitivno moja najdraza slika Maye:


I za kraj: (ponovo!) slika s nekoliko mojih najdrazih cura iz Dance a lot
lina @ 15:03 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Nakon sati i sati posla, konacno su gotove preinake i drugog remena!

Remen od skaja kupila sam u kineskom ducanu prije skoro godinu dana, kada sam odlucila krenuti k Maji Lackovic. Tada nisam imala pojma sto je tribal stil, znala sam da nisu sarene sljokice, perlice, limeni dukati koji zvone... Ja sam si to zamislila kao drvene perlice, perje, pompone - otprilike ovako nekako:


Nedavno, nakon sat vremena plesa s tim remenom, shvatila sam da mi se remen uopce ne svidja! I nije ugodan - na ledjima mu se stvara rupa, kako to Rujana kaze: za drzati pivu!

Razgolila sam remen (tako je izgledao kupljen) i izbusila rupe u skaju bor masinom. Jeste ikad pozeljeli jace alate za izradu nakita? Ja jesam, vec odavno!  Tako da poskriveci tati uzimam alat iz podruma!


Odakle krenuti kada mi se bas nista ne svidja na remenu, a ipak bi htjela slijediti svoju ideju od prije, cisto da vidim kako bi to izgledalo! Remen je prvo dobio ono sto ja nazivam usitci - da bolje prijanja uz tijelo. Samo sto ovo nisu pravi usitci - radi se o skaju, a ja sam prije zalijepila i vunenu podstavu na remen da bude veci. Podstava se nije mogla odlijepiti (ako ste ikad sumnjali u uhu ljepilo za tkanine i druge materijale - nemojte! Nece se odlijepiti nikad!), pa sam zarezala na 2 mjesta i potom zasila vunom.

Jeste znali da postoje igle za vunu? Ne one dugacke za pletenje... Bas prava igla za vunu s usicom? Nisam imala pojma da tako nesto postoji! Korisna naprava!

Ono najvise sto me smetalo, to je sto remen nije ravan na rubovima! Te rupe i ti valovi, to mi se nikako ne svidja!

Evo kako sam sredila sve stvari koje su me smetale, tako da sada mogu reci da mi se remen cak i svidja!  Ako radite s vunom i zelite debele pletenice i velike cofleke - ne stedite na vuni! Odmah kupite 2 klupka vune, trebati ce vam! 

Pletenje pletenica od vune, nizanje perlica, ljepljenje tkanina... potrajalo je!  A vi mi recite koliko se isplatilo!



Nisam pozirala u remenu jer nisam  htjela opet upotrijebiti bubanj za drzac fotica, zbog nekih koji mi citaju blog.  Ustvari je prava istina da nisam mogla doci do bubnja od kolicine stvari koja se nalazi na njemu!
lina @ 12:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 9, 2007
U petak prosli tjedan sam odlucila zavrsiti jednom zapocete kostime za ples ili dijelove kostima. Obicno pocnem raditi, pa iz nekog razloga prestanem, objesim na vjesalicu i tada pocinje sakupljenje prasine. Ponekad nemam vremena nastaviti raditi ili mi se to sto radim prestane svidjati ili je preinaka prekomplicirana pa mi se ne da... Sad je dosta s time! :)

Prvi na red je dosao remen koji sam si kupila za Bozic. (Da, ponekad si nesto i kupim!  )Taman sam pocela plesati kod Maye i pomislila sam si: kakav super remen za tribal ples! 

Na prvom satu otkrila sam da remen ima puno nedostataka i da uopce nije ugodan za plesanje. Objesila sam ga na vjesalicu i ponekad bacila pogleda na njega, misleci pritom kako mi se remen svidja, ali je neupotrebiv! Nisam ga puno platila, ali previse ako samo stoji! Zato sam ga ipak odlucila preurediti.

Remen u svojem prvotnom izdanju:


Najveci nedostatak remena: kada se spusti na kukove, remen se na ledjima toliko odmakne od tijela da se stvori rupetina - osim sto to lijepo ne izgleda, nije nimalo niti ugodno za plesanje:


Drugi nedostatak remena je vezanje sprijeda - jedna uzica na najizbocenijem dijelu remena, sto dodatno povecava rupu na ledjima:



Remen je prvo dobio jos jednu uzicu (narandjastu) za vezanje sprijeda, sto je vec na pocetku smanjilo rupu na ledjima:


Uz cak 4 usitka, remen je poceo prijanjati uz tijelo! (Usitak zovem dio tkanine koji se sasije da se suzi odjeca. Neki to zovu izsitak, a usitak zovu dodatak koji se dodaje odjeci da se odjeca prosiri. Ne znam koji je tocan termin za to, ali usitkom ja zovem ono cime se odjeca suzava.) Prvo sam mislila da ce biti dovoljna samo 2 usitka na ledjima (za suzavanje stvari, 2 ustika su meni sasvim dovoljna), ali zakljucila sam da ce jos 2 usitka na bokovima jos vise pomoci da se remen ne odvaja od tijela:

Bijelo su tragovi krede - obuces na sebe i crtas!

Dio dojma remena - dok nisam krenula na Tecaj sviranja egipatske table i tarabuke, nisam ni slutila da egipatska tabla moze biti izvrstan drzac fotica! 


Remen - kraj!  Zbog usitaka, remen sada ima oblik slova U. Osim pompona, na remen sam stavila i malena ogledalca. Mozda stavim i novcice, ali to nekad kasnije...


Ostale stvari su vec krenule sa preinakama!
lina @ 20:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 4, 2007
U jednom od prethodnih postova spomenula sam FatChanceBellyDance. Sada da objasnim sto je to ustvari...

Evo jednog zanimljivog teksta, preuzetog sa stranice FatChanceBellyDance.

About FatChanceBellyDance

What is Tribal Style Belly Dance?


American Tribal Style Belly Dance (ATS) is a modern style of dance created by FatChanceBellyDance director, Carolena Nericcio.

In 1974 Carolena began belly dancing with Masha Archer and the San Francisco Dance Troupe. Masha’s style was an eclectic blend of classic Egyptian Cabaret, Folkloric and any other influence that she found enticing. Being a trained painter and sculptor, Masha taught her dancers to create art through dance. In 1987, after the SF Classic Dance Troupe had disbanded, Carolena began teaching in a small studio in the Noe Valley Ministry with no goal in mind but to teach people to dance so she could have dance partners.

Being young and tattooed, Carolena’s classes became popular with other young people who were living an alternative lifestyle. The Modern Primitives movement was also underway and tattoos and primitive styles of body adornment were the vogue. Carolena and her students performed at tattoo show and conventions and became quite well-know in the City by the Bay.

When the need for a name for the dance troupe arose, a friend suggested the playful rhyme: FatChanceBellyDance, based on the silly response  dancers often get from onlookers who thing that the beautiful, feminine belly dance is merely an exotic entertainment for their personal pleasure. In other words “Fat chance you can have a private show.”

As Carolena and FatChanceBellyDance expanded their horizons at belly dance festivals, they received a mixed response; some people loved the new style, others abhorred it’s departure from strict tradition. Finally, the style was given a name “American Tribal Style Belly Dance” which seemed to calm the fears that ATS would be considered in the same league as the classical styles. The word “American” made it clear that it was not a traditional version, “Tribal Style” described that the dancers were working as a group with a “tribal” look.

Back at the studio, a system was evolving. Because of the casual nature of FCBD’s performance opportunities, the dance was largely improvisational. There simply wasn’t a way, or a need to choreograph because things changed at the last minute and the dancers often had to perform without a rehearsal or any information about stage or performance space. Steps were refined and created as Carolena observed how the dancers worked together. She found that since the steps all started with the gesture on the right side, the dancers tended to angle to the left so that the hips would be displayed to the audience. This in turn allowed the lead dancer to be clearly seen by the follow dancers if they took a step back and to the right. Duets, trios and quartets could work in set formations; after the center of the space was established, dancers could set up with the lead dancer ahead left and the follow dancers(s) behind, right. If the stage was two-sided or the audience was in the round, the dancers could flip the lead by facing the opposite direction. In other words, as long as the dancers stayed in formation, the group could face any direction and the lead would change depending on where the audience was situated. Cues were developed for each step or combination, usually an arm or head movement that could be easily seen.



These features, the cues and formations are the brilliance of ATS. Often unnoticed because of the elaborate costumes, fancy steps, excited music and the sheer beauty of women dancing together, the formations and cues are the anchor of improvisational choreography. Even when formal choreography is needed, it is created around the logic of the improv formations and cues.

The core concept remains in place, lead on the left, followers to the right. Watch also, for the interaction between the dancers. They always have their attention trained to the lead position, looking for cues as to which step will come next. When the dancers are facing each other and have eye contact the lead is neutral, falling to the dancer that makes the next move.

But don’t think too hard! Allow yourself to see the whole picture: women working together in cooperation; a group focused on presenting the dance as one entity.

Carolena Nericcio




 
U jednom od iducih postova ispricati cu vam sto za mene znaci Tribal stil trbusnog plesa...

lina @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
svrati se i na poneku pivu!

Lynn, Margita i Sasha - ne treba nam nikakav stricek da nas slika, Sasha to vrlo vjesto radi i sama!

Curke, odlicno mi je pasalo druzenje uz pivu-dvije nakon plesa! Trebale bi to raditi cesce i u vecem drustvu!
lina @ 11:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007
Nekoliko slika s jucerasnje radionice -  vjesto okinula Sasha i expresno mi ih poslala! Hvala Sasha!

Pocetak koreografije: Iva i ja


Ples se zahuktava


I opet Iva i ja  Iva je nevjerojatno odlicno zapamtila koreografiju (ja nisam, pa cijelo vrijeme stojim iza nje da mogu "skicati" koreografiju) i radi prekrasne pokrete rukama. Morati ce me poduciti!


Grupa od 5 djevojaka plese koreografiju - s lijeva na desno: djevojka u placoj suknji cije ime na zalost ne znam , Dunja, Zuzana, ja i Iva


Nikuda bez tekice: zapisivanje ritma, vjezbi, tips&tricks za vrijeme pauze


Sasha - autorica ovih fotografija, plese koreografiju


I opet Sasha - tu si mi super ispala!


Vesna Jevsenak - uciteljica na ovoj radionici - cijenjena slovenska plesacica i uciteljica (poducava i plese orijentalne plesove, indijski ples i flamenco). 


Vesna u prekrasnom crvenom kostimu:


I za kraj grupna slika djevojaka s radionice (ne svih) - s lijeva na desno - neke djevojke isticem: u sivoj majici - Sasha, autorica ovih slika; "bomboncic u rozom" - kako se sama nazvala, a zbilja i je  - Ivana iz Drustva oaza tolerancije koja je organizirala ovu odlicnu radionicu!


Plesni pozdrav do iduce radionice s Vesnom Jevsenak!
lina @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 1, 2007
Subota kao i prosla - tecaj plesa i onda trk na bubnjarski tecaj. Kasno navecer zove Rujana - prepusta mi svoj drugi dan na vikend Flamenco-oriental radionici, jer ona nece moci doci. Zvuci wow, samo hocu li moci pratiti drugi dan radionice zato sto nisam bila na prvom? (Rujana, jos jednom hvaaaaaalaaa!  )

Flamenco-oriental radionicu vodila je Vesna Jevšenak - cijenjena slovenska plescica i uciteljica plesa. Moram priznati da me totalno odusevila svojom jednostavnoscu, pristupacnosti i sarmom. Iduci put se prijavljujem za njezinu radionicu bez ikakvog razmisljanja! 

Na radionici su objasnjene osnovne razlike izmedju flamenco i orijentalnog plesa, a citava radionica zasnivala se na ucenju flamenco-oriental koreografije. U svakom slucaju zanimljiva radionica na kojoj se puno toga naucilo i radionica koja je ostavila puno toga za vjezbanje! 


A nedjelja popodne vec tradicijska - druzenje u bellydace stilu! Ovaj puta k Natashi dolazimo Maya, Marina i ja... a kolaci su nas cekali (naravno)! Sva sreca pa je sutra ples da se te kalorije potrose!


lina @ 23:57 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.