Ovo je samo...
Linin blog
Blog - svibanj 2007
ponedjeljak, svibanj 28, 2007
U nedjelju navecer zaputila sam se u Koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinski na Svecani koncert - 30 godina zagrebackih glazbenika amatera.  Moj stari pajdas Dubravko Lapaine svirao je s harmonikaskim orkestrom "Ivan Goran Kovacic" kojim je dirigirala Gordana Sustic.

Zanimljiva kombinacija harmonika i didgeridoo-a...

1 prokrijumcareni fotc u dvoranu: 
Danka i Lina - kako diskretno slikati bez flesa?


Danka i Lina 2 - pazljivo slusanje koncerta  (uz sitno hihotanje i komentrianje):


Mario Sokolic - takodjer uvijek na Dubravkovim koncertima


I konacno smo docekali harmonikaski orkesatar i didgeridoo!!!

(Ove tete u crnom su samo ukras uz harmon. orkestar! )





I za kraj skupna (svi zborovi i orkestar koji su nastupali u 2. dijelu programa; na zalost pogled na harmonikasnki orkestar zaklanjao je klavir!)


Nakon zaista dobre izvedbe, podruzili smo se u SKUD-u "Ivan Goran Kovacic", a ja vam se moram pohvaliti da me harmonikaski orkestar pozvao da im se pridruzim!

Ne sjecam se tocno kad sam zavrsila osnovnu muzicku skolu (P. Markovac kod J. Matanovica i I. Zajc kod V. Kirchmayer), ali mislim da bi to moglo biti negdje prije 10 godina...  Vadim svoju staru harmoniku, brisem prasinu s nje, razgibavam prste, pokusavam se sjetiti zadnjih kompozicija koje sam svirala, a u cetvrtak jurim na probu s harmonikaskim orkestrom!!!

Jos u pidjami - vjezbanje: ne znam gdje mi je stalak za note, pa su note prosute po tastaturi!

lina @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 27, 2007
Nakon sto smo se mjesecima dogovarale o Ljubljani i Bazaru i Balkan Beat Box(y) i sto su svi dogovori uvijek zavrsili na jednoj jedinstvanoj temi (koju sada necu imenovati; radije bi kamen bacila ), u petak popodne ipak sam u svojem autu jurila na mjesto s kojeg se kretalo za Ljubljanu. U svoj toj jurnjavi i kasnjenju, nazvala me Margita da me pita gdje sam i usput mi kaze da kasnim (ja to do sad kao nisam primjetila ), a samo sam malo vise kasnila od svih drugih!!! ), na autoputu naglo kocim i onda pokusavam krenuti iz 3. jer ne mogu prebaciti u prvu zbog mobitela u ruci, a Margi vice: Kasnissssss! Ipak stizem i luda ekspedicija u sastavu: Marina (koja je rekla: Dosta trabubnjanja o drvlju i kamenju, kupujem karte za Bazar i BBB i idemo!), Ljiljana (neumorna vozacica), Margita (koja je dobila nadimak mama), Sasha (rekla bih da je princezica broj 2, ali s opaskom: Tiha voda brege dere) i ja (mene svi dobro znate! !) 

I krenule smo konacno! Ono sve sto nisam stigla napraviti prije, radila sam u autu: sredjivanje hlaca zihericom i malo krvi. Na to su mi Margi i Sasha rekle da ne sivam i ne krojim samo dok spavam! 


Ubrzo smo se zazeljele hrane i pica!


Nisam stigla niti pivu popiti, a vec smo se nasli na granici. Moze li mi netko na atlasu Europe pokazati kako li smo tako brzo stigli na granicu? (Ovaj put nismo imale apsolutno nikakvu kartu niti atlas!)

Eto nas u Ljubljani. Prvo odrediste: Bazar - Festival orijentalnog plesa, Cankarjev dom.


Marina i Ljiljana su ostale cekati Kristinu koja je dolazila vlakom, a Margi, Sasha i ja smo pohitale u nevjerojatno uredjen Cankarjev dom, a gdje drugdje nego na wc!  Usput smo prosle pokraj sanka, na kojem je stajalo neko zeleno picence, ali mama Margi nije dala da se pije!

Ubrzo smo svih 6 sjedile u dvorani i pokazivale da smo prave balkanke koje kasnije idu na Balkan Beat Box! Hihotanja, pricanja, seljenja, zagaritanja... Margi, Sasha, Kristina, ja i dio Marine


Bazar me totalno odusevio!!! Cijelo vrijeme sam uzivala u programu i svim raznolikim tockama! Najvise su me se dojmile Vesna Jevsenak (s oba nastupa), Eva Stramsek Midzic (oba nastupa), drum solo - Alya, zagrebacka plesna skupina Nefertiti, orijentalni swing (onaj tip predivno plese), svi romski plesovi (skoro pa me se sve dojmilo!)... uglavnom! Bilo je zaista posebno iskustvo! Steta sto su ove godine tako ispresijecali Bazar da su glavni programi u petak i nedjelju!

Plakat Bazara:


Plesna skupina Nefertiti iz Zagreba


Pod pauzom nismo odoljeli onom zelenom....


By the way, nije bilo tako dobro kao sto izgleda!  Pod pauzom vidjele smo i Mancu, koja je bila bas pretty i razocarale smo je sto se istu vecer vracamo za Zagreb, a necemo spavati kod nje kao sto je bilo planirano, a ona je cak sve ocistila i uredila!  Nekom drugom prilikom!

Negdje pred kraj programa, Margi je unijela zrnce panike medju nase redove, koji su ionako bili prenestasni, da ce koncert BBB zavrsiti dok mi dodjemo tamo! Dobacile smo si par pogleda u mraku i izjurile van.

Prvo smo kasnile na Bazar i propustile jedinu tribal tocku. Onda smo odjurile ranije da bi radile ovo:


Valjanje po podu Cankarjevog doma s ciljem da nas izbace van!
Odlucili smo ne cekati Mancu, nego odmah krenuti na koncert BBB. Predomislile smo se jedno 5 puta hocemo ili autom ili pjeske do tamo, vec smo i krenuli pjesice, ali ipak smo odlucile utrpati nasih 6 guzicica u auto i otici autom. Taman smo dosle na nevjerojatnu guzvu placanja parkinga! Tako je sve fensi, a naplata parkinga je katastrofa!!!

Na parkiralistu: Margita, Lina, Sasha, i Kristinine dimije, ruka i slapice kao iz Noine arke koje ulijecu u kadar!


Evo nas konacno u Metelkovoj (?) na BBB! Margita se bojala da cemo doci taman kad ce svi vikati: More, more, more..., skoro da je i bila u pravu! Prvo po pivu, a onda cagica!

Lina: Nemojte me slikat s pivom, ne zelim da mi mama zna da pijem pivu!


Probijanje u prve redove:


Margi caga - nevjerojatna simbioza boja kose, zida i naramenice torbe!  


Balkan Beat Box


Prposna ekipa nakon koncerta


I sto sad? Margi i Sasha su krenule "po dijagonali" razgledavati sto se jos nudi (i tko se nudi) i otkrile su mjesto za after BBB cagu:




Brzi ritmovi su nas rasplesali, plesanje dobro poznatih pokreta ili plesanje s 3 portugalca u isto vrijeme (Marina) ili proucavanje zgodnih frajera koji prejebeno plesu (Lina):



Sve sto je slatko kratko traje! Uskoro smo morale krenuti u Zagreb, home sweet home! Malo kruzenja po gradu i: Kreni tamo! Ma ne, na drugu stranu! Amje, ne znam sto je lijevo, a sto desno... Ma valjda je to ta ulica.... Kreni za onaj tamo grad sto pise na tabli. (nekoliko kilometara kasnije): Jesam ja rekla za onaj grad? Ma ne, ovaj drugi sto pise na putokazu...

I stigle smo, naravno...  A ja vas pitam: kad idemo ponovo na ovakav izlazak? Mozemo i blize, ne moramo bas do Ljubljane... ali bi i mogle... a moze i do Trsta!

Photo by Marina, Kristina, Nefertiti
lina @ 17:32 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, svibanj 26, 2007
Zadnji ritam koji se radi, flomic vise ne ostavlja traga


Nas tabla guru Kameni


Tecaj je zavrsio, a ja "svoju" posudjenu tablu moram vratiti...


No, ipak se uskoro nadam vlastitoj egipatskoj tabli, a onda krece marljivo vjezbanje i privatni sati kod Kamenog, a mozda i kakav napredniji Eshareh tecaj... U svakom slucaju, bubnja se i dalje!
lina @ 23:13 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 25, 2007
Ponovo na Filozofskom! KSFF - Tulum al Andaluz!
Spremanje u fensi WC-u na 2. katu i spremne smo!
Maya


Iva


Lina


I pocinje!
Lina solo - egipatska (?)  koreografija




Iva - Bollywood




Maya - Hagala




Dance A Lot - tribal improvizacija






Maya - Halawa ya


Flamenco - Oriental




I kraj!  Hvala Rujani sto je slikala mojim prahistorijskim foticem, hvala svima ostalima koji su nas dosli bodriti (Ivan, Mayala, Marta, Andi, Kum i svi ostali), hvala Gloriji i ostalim djevojkama sto su nam omogucile da mozemo plesati, hvala Natashi sto je mijenjala Mayu da Maya moze nastupati... Hvala svima koji nas gledali... Odlican provod, odlicno druzenje, naravno, sve u dancealot stilu...
lina @ 08:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 23, 2007
Nas prvi zajednicki nastup!!!  Sto drugo reci da osim treme, sitne nervoze oko organizacije i kostima i svih ostalih stvari koje idu uz nastupe - bilo je divno!

Dance a Lot




Iva i Sonja - Bollywood


Iva i Lina - Flamenco-Oriental


Hvala nasim tribe curama sto su nas dosle podrzati u tako velikom broju  - sa samim sobom i naoruzane foticima, kamerama, hvala na zagaritima , urlicima; veliko hvala na cuvanju stvari i pomoci u presvlacenju (puno znaci! pogotovo kad imas manje od 6 min za presvalecnje, a tresu ti se ruke ) i posebno hvala Lavi na "usmekanim" slikama!


Photo by Lava; Marina
lina @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 21, 2007
Ukratko da vam napisem nekoliko dojmova!  Krenuli smo jucer, a cini mi se kao da smo vec tjedan dana na putu!

Prava panika je pocela u subotu navecer - Margi nam je javila da ne ide. Maj gad! Natasha i ja smo vec platile radionicu i namracile smo se da tamo budemo, nema sanse da ju propustimo!!!! Planovi oko Beca su se non-stop mijenjali: sad ovo, pa sad ono... nikako konacan dogovr! I na kraju se ne ide!  Maj gad! 

Ja sam cak bila spremna krenuti svojom kiom pride i izrazito malim vozackim iskustvom za to selo pokraj Beca na radionicu. Nema sanse da ju propustim. U nedjelju autobus za Bec NE VOZI. Ne mozemo do Beca!!!

Auto je ipak ispala kao opcija u nuzdi (nakon samo 2 sata uvjeravanja mame preko mobitela da ja to mogu), vlak se ucinio kao idealna opcija! Buduci da radionica nije bila u samom Becu, nego u selu prije, onda bi Natasha i ja isle vlakom do nekog mjesta prije Beca, pa presjedale za to selo kao trebamo doci, a nakon radionice bi trcale na zadnji vlak za Bec gdje smo ostajale spavati. Koliko je vjerovati podacima s interneta? Prava avantura! 

I onda se nakon 3 sata provedenih na mobitelu s mamom i sestrom (koje nisu bile u Zagrebu) i trazenje svih relevantnih podataka za tu avanturu, javila se Maya koja me pitala: Lina, sto cemo sad?

Kako sad? Pa zar ona nije u Becu, dzizus?!?!?!
Spletom okolnosti ipak nije. I pao je konacan dogovor: ekspedicija u sastavu Natasha-Maya-Lina krece u nedjelju u podne za W. Neudorf na radionicu Kami Liddle!!! Nakon toga spavamo u Becu kod moje sestre, u ponedjeljak se secemo po Becu, a onda se vracamo za Zagreb! 

Jos jedan sitan detaljcic je bila karta Beca - detaljna knjiga - trebalo ju je uzeti. A ja je nisam mogla naci. Nakon pol sata trazenja i rusenja svega s polica, pronasla sam i plan Beca - i sad mozemo krenuti!

I krenule smo!!!!


Nakon sitne guzve (u cetvrtak je bio praznik u Austriji pa su svi gasterbajteri krenuli u nedjelju kad i mi za doma, uh!) i koje negativne primisli da mozda necmo stici na vrijeme na radionicu, ipak stizemo u W. Neudorf - ali gdje je zaboga ta radionica?! Super uputstva koje smo dobili mailom od organizatora te radionice samo su nas zbunila, pa nakon vrcenja po gradu i razgovaranja s ljudima koji ne znaju engleski, pronasle smo Volksheim (Narodni dom ili tako nesto) i ugledale zene s maramama oko struka - to je sigurno to!!!! Stigle smo taman 15 min ranije da se presvucemo.

Radionica koju je vodila Sonia, prije ove od Kami, je upravo zavrsavala. Sonia se slikala s polaznicama svoje radionice, taman dovoljno vremena da ju i ja uslikam!


Nevjerojatno je bilo vidjeti uzivo nekoga koga gledas na DVD-ima!

A onda je dosla Kami... Osmijeh na licu kojeg nije skidala cijelo vrijeme!  Ne zelim da se sad osjecate grozno vi koje niste isle, ali moram vam reci da sam ja odusevljena!!!!
Prijavila sam se na radionicu samo zato sto je bila blizu i zato sto imam gdje spavati u Becu. Nisam imala pojma kako Kami izgleda.

Izgleda predivno! Topla, pristupacna, vesela, energicna... Radionica je tekla ugodno... pola stvari koje smo radili nisam uspjela napraviti. Nisam imala pojma da se neke od tih stvari uopce mogu napraviti!!! Ova radionica mi je dala materijala da mogu vjezbati cijelo ljeto i da sigurno necu savladati neke stvari. Kami je predavala na pozornici da ju svi vide (a bome je bilo puno zena na radionici), ali je nekoliko puta sisla i prosetala se i dala pokoji savjet. Stalno je pitala da li je svima sve jasno i stalo se osmjehivala. Naprosto sam odusevljena njezinom osobnoscu, njom samom i cijelom radionicom! Prijavila sam se iz tako banalnog razloga, a onda me radionica totalno oborila! Prvih sat vremena protekao je kao da je proslo 5 minuta.... 
Na kraju smo joj se zahvalile i rekle da je bilo super, pa nam je Kami podijelila svoje slike (kao mali kalendaric, samo bez kalendara, a s druge strance su podaci o njoj). Margi i Sasha, ja sam uzela i za vas, buduci da ste i vi trebale biti tamo!

Beautiful Kami


Natasha, Lina, Kami, Maya - nakon radionice!


Na radionici smo sreli Dunju i uvijek veselu Mancu.  

A nakon radionce - pravac Bec. Bas dok smo se oblacile, rekla sam Mayi da ja bas i ne znam na kojem broju mi zivi sestra. Kako se zove ulica sam se pokusavala sjetiti cijeli dan (jer ja kao znam gdje mi sestra zivi), ali broj fakat nisam znala.

Maya: MOOOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIM?!?!?!?!
Ja: Ma sve cemo mi to lako!

Makar smo dobile detaljna uputstva gdje se skinuti s autoputa za Bec, ipak smo negdje pogrijesile. Kad smo vec obilaznicom obisle cijeli Bec i kad su kuce se polako razrijedjivale i nestajale, ja sam se vec pocela bojati da cemo se naci na ceskoj granici i cuti na ceskom: Pasose molim!

Sad je bilo vrijeme da izvadim svoj detaljan plan Beca. Ali nije ga bilo!!! Vjerojatno sam ga ostavila doma na mjestu - SIGURNO ga necu zaboraviti ako ga tu ostavim!

Maya: MOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMM?!?!??!?!?!?

Plan Beca smo kupile na prvoj pumpi i ipak smo ubrzo stigle u stan kod moje sestre! Mene je vodilo sjecanje gdje ona zivi, pa nam cak i nije bilo bitno na kojem je broju u ulici dugoj par kilometara!

Fina klopica, caskanje, smijeh, tusiranje (za neke!) i onda spavanje! Konacno odmor! Definitivno zasluzeni!

Danas ujutro nas je probudio telefon, pa smo se iskobeljale iz kreveta na dorucak i onda pravac centar. Moram vam reci da je s Natashom super putovati - ona nema sto ne nosi sa sobom na putovanja! Ima apsolutno sve sto vam treba! Ja sam se pakirala u 10 minuta i nije mi se dalo razmisljati sto mi treba - trebao mi je pasos, atlas Europe, plan Beca (koji sam zaboravila), vreca za spavanje i dimije za radionicu! Sto nisma uzela, nije mi trebalo! Imala je Natasha!  Dvije barabe, kako je nazvala mene i Mayu, nisu se udostojile oprati noge nakon radionice prije spavanja, koje su vjerujte mi bile crne! I spavale smo u odjeci u kojoj smo dosle - pidjama, what is that?

Zaputile smo se u grad - u metrou do grada
2 barabe


i princezica


Utrcale smo u prvi H&M na koji smo naisle!!! A sto drugo!  Pronasle smo crnu robu s rozim mrtvackim glavama - za RUJANU!!! - moramo se slikati za Rujanu! I bas u taj cas su naisli Dunja i njezin decko - odmah su i oni dobili svak u ruke vjesalicu s dezenom mrtvackih glava (mada mislim da je Dunja dobila miceke ) i bljesak samo za Rujanu!!!  (Kasnije smo sretale i puno tenisica s mrtvackim glavama kako slobodno secu s necijim nogama, pa smo samo pokazali na tenisice i izustili: Rujana! )


Malo setnje po gradu, ubacivanje novcica u fontanu u kojoj nije bilo niti jednog novcica za Dance a Lot i onda na rucak - moja sestra nas je vodila u kineski restoran gdje smo mogle jesti za 6€ koliko smo htjele! I prejele se naravno, a onda pravac Zagreb!

Ovaj put nismo dobili neka detaljna usputstva moje sestre kako izaci iz grada - odemo do one tamo ulice i onda pratimo A2 za Graz. I nikako ne pratimo table za Sloveniju (makar idemo za Sloveniju ) jer cemo zavrsiti na nekakvoj gori u Sloveniji (rekla je ime, ali sam zaboravila).

Dosli smo do one tamo ulice i nismo znale kamo skrenuti. Skrenule smo... krivo... preko centra grada za autoput! Razgledavanje grada, yeah! Nakon voznje kroz grad i stajanja na svakom semaforu, zakljucile smo da je dosta razgledavanja i da sad idemo na prvu tablu Graz van! I konacno autoput, do doma je lako...

Medjutim, negdje pred Mariborom, pojavila se velika tabla na kojoj je pisalo Slovenija desno. Klagenfurt ravno. Sjetile smo se onog sto nam je moja sestra rekla: Nemojte pratiti table Slovenija jer cete zavrsiti na ? gori.

Mislim da se to odnosilo na sam izlaz iz Beca. Nikako ne na tablu kod Maribora. 

U iducem trenutku mi smo picile 140km/h po autoputu za Klagenfurt.

U tim dijelicima sekunda koje su tako sporo prolazile, a kilometri su se nepovratno redali jedan za drugim bez ikakve mogucnosti skidanja s autoputa, pa makar i u neko zabito selo , razgovor je tekao ovako:

Maya: Klagenfurt, jer to prema Madjarskoj?
Lina: Ne, Francuska. 
Maya: MOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMM?!?!?!?!?!?!?!?!
Natasha: Jeeee, idemo u Pariz!!!
Maya:
MOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMM?!?!?!?!?!?!?!?!

No, kao sto sve sve uspijele pronaci i stici na vrijeme, tako smo i stigle u Zagreb, taman u 15 do 9 da Maya stigne na svoj tecaj! 

Predivna radionica i jos bolja 2 dana s curama... Na ovakva putovanja se zbilja isplati ici - uzivas u svakom trenutku, pa cak i u losim trenucima koji se dogadjaju... Zbilja je bilo krasno... Mislim da necu skidati osimjeh s lica iducih tjedan dana zbog ovog putovanja s Mayom i Natashom!
lina @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 20, 2007
U petak na konceru... mmmmmmmm... bome smo prodrmali kukove i sve misli uz ritam KiK'D Bit-a! Hocemo ponovo!  Slike (nadam se) uskoro...

Subota bez Kamenog ne bi bila potpuna subota!

Sutra ujutro krece ekspedicija u sastavu Maya-Natasha-Lynn na radionicu Kami Liddle n Bec!  U ponedjeljak landramo po Becu i vidimo se navecer!

U utorak nastupamo!
18,30 - 19,00 program u sklopu Dana grada Zagreba. Dance a Lot u sastavu: Maya, Iva, Natasha, Lynn i gost Sonja (novo pridruzeni clan )
Prije nas (18,00 - 18,30) poslusajte koncert didgeridoo dua Dva Daha + gost Oiad.

U cetvrtak posusajte koncert (isto Dani grada Zagreba) majstora na cijevima (didgeridoo-ima) Dubravka Lapaine-a - Cirkus Vjetra: 17,30-18,00
Mjesto: Trg sportova

Od 20h istog dana dio Dance a Lot naci cete na Filozofskom fakultetu, Ivana Lucica 3 - dobrotvorni nastup za prikupljanje sredstava za studente hispanistike.

Vidimo se!
lina @ 01:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 19, 2007
Decki su odlicno svirali!!!

lina @ 20:36 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, svibanj 16, 2007


NJIH VEC ZNATE.

I VEC STE IH CULI...


KAMENI
Belly groovin' madrfakin bit po nategnutim opnama perkusija!

DUD
Puholud kroz cijevaste zrakovode.

KRONJA
Kronjanjonski prahistorijski ritovi o stvaranju velike mase Zemlje!


Poslusajte kako Kameni (egipatska tabla, bendir, riq, tarabuka), Dud (didgeridoo, superdidgeridoo, hiperdidgeridoo i infradidgeridoo) i Kronja (conge, djembe, frame drum) zvuce ZAJEDNO u bendu KiK'D Bit – zvuk, energija, sarm, zabava – sve u 1 proizvod koji ce vas natjerati da poskocite na noge i zaplesete u njihovom ritmu. Ako ne vase noge, onda ce vam srce zakucati nevjerojatne ritmove i zaplesati vjetrov dah !

Sudnji dan: 18. 05. 2007.; 20h
Face of the place: MMC Kopriva, Ilica 196
Daca za siguran provod: 20kn 







Kameni
Dud
Didgiland



lina @ 10:25 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 14, 2007


Prica jedne cijevi - njezin put kroz proslost, kako je dosla k nama i koje su neke njezine istaknute osobine - bez skrivanja - otkrit ce nam u dvodnevnoj radionici u Feng Shui Centru u Mlinovima 102a. Prica cijevi koja prica sastojat ce se od nesto povijesti i nesto teorije - malo fizike - malo muzike. Psihicki spremljeni krecemo u otkrivanje mogucnosti nasih usana, jezika, obraza, vilice, dijafragme, grla i ucimo kako naci "tisucu zvukova u jednoj cijevi". Radionica ukljucuje PVC didgeridoo, pisane materijale i popratne e-mailove koje prate sadrzaj radionice. Materijali se rade kroz velik broj vjezbi koje kao dobre smjernice ostavljaju puno prostora za samostalni rad i dugo nakon same radionice. Voditelj je Dubravko Lapaine, jedini didgeridoo svirac znamenitog Cirkusa Vjetra, jedinog cirkusa koji se ikad drznuo poigravati vjetrovima.

26. i 27. 05. 2007.; 10 – 12h
Feng Shui Center
Mlinovi 102a

Cijena dvodnevne radionice: 250kn

Vise informacija i prijave:
Didgiland

linasojat@inet.hr 
098 170 1178  i 091 892 6891  (Lina)


Fotografija Neka bude svjetlo, autora Gorana Sarica - pobjednicka fotografija Natjecaja za najbolju didgeridoo fotografiju.

 

lina @ 10:43 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, svibanj 12, 2007
Danas je zavrsilo moje vodjenje tecaja u Privatnoj ek. skoli Katarina Zrinski. Djevojke, bilo mi je jadko lijepo raditi s vama i nadam se da se vidimo uskoro!

Za 2 tjedna zavrsava i Tecaj sviranja egipatske table i trabuke Eshareh.  A sto se radilo danas, mozete pogledati ovdje. Ovo nije kraj moje bubnjarske karijere!  Kamenom sam vec najavila da mu dolazim na privatne sate!  Kao slag na kraju tecaja dolazi izlet u prirodu gdje svi mogu bubnjati do mile volje!  Organizacija tog izleta je trenutno u svojim zacetcima...

A ono sto sljedi iducih dana i samo 2 tjedna... Slijede stvari koje morate vidjeti, cuti, u kojima morate sudjelovati!!! Nesluzbene najave i buduca putovanja:
18. 05. koncert KiK'D Beat u Koprivi - ne smijete propustiti! Vise o koncertu za koji dan!
19. - 21. 5. Bec, evo mene dolazim!  20. 5. je tribal fusion radionice svijetski poznate plesacice Kami Liddle! Jedva cekam!
22. 5., 18,30 - 19h Nastup grupe Dance a Lot na Danima grada Zagreba na Trgu Sportova. Nas prvi javni nastup!!!! 
Grupa koja nastupa prije nas je didgeridoo duo Dva Daha - takodjer nesto sto ne smijete propustiti!!! 
24. 5., 17,30 - 18h Koncert Cirkusa Vjetra - definitivno sam tamo!!! A kasnije jurim na:
24.5. , oko 21h nastup na FF-u, Tulum al Andaluz, Flamenco Oriental + ?
25. 5. Ljubljana, here I come! Bazar - festival orientalske kulture, a nakon toga koncert grupe Balkan Beat Box!
26. i 27. 5.; 10-12h  Didgeridoo radionica - osnove cijevi koja prica, Feng Shui Center, Mlinovi 102a, Zagreb
26. 5. Zadnji sat tecaja Eshareh

I konacno kraj 5. mjeseca! Zaista konacno! Tecaji, radionice, organizacije, nastupi, sivanje kostima, seminari na faxu...

O svim detaljima kasnije u postovima! :) Svracajte na blog, citajte, komentirajte, pridruzite mi se gdje god pozelite, javite se... plesite i uzivajte!
lina @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 11, 2007
Mario Sokolić


Dubravko Lapaine - Cirkus Vjetra i Mario Sokolić


Raspsena energija, puno dobrih vibracija, glazba uhu ugodna, slike u koje uronis i plovis njima, mnostvo dragih i ugodnih ljudi...  

Izlozbu mozete pogledati iducih 10 dana u Galeriji '69, Palmoticeva 13, Zagreb.

Photo by Pupi
lina @ 11:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 8, 2007


Sto se dogodi kad lik iz price pocne crtati likove iz price? Kad vile prikaze onaj koji je s njima vilovao?


Tajnim prolazom iz svijeta iz kojeg se jos nitko nije htio ni uspio vratiti, on je u svakodnevnoj setnji.

Prolaz je uzak i slike se od tamo nose samo u pamcenju.

Al pamcenje je tesko i slike zele van.

Pretocit se u stvarnost mogu samo rukama koje su bile kovane i kaljene u vilinskom svijetu.

Sva sreca pa ove jesu.

I slike mozete vidjeti.

Ako dodjete na izlozbu lika kojeg u ovom svijetu nazivamo Mario Sokolić.

 

Otvorenje izlozbe u cetvrtak, 10. 5. 2007. u 19h
(+ nastup Cirkusa Vjetra)


Galerija udruge likovnih umjetnika Grupa '69

Palmotićeva 13, Zagreb

Mario Sokolic Art
Grupa '69
Cirkus Vjetra







 

lina @ 15:16 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 6, 2007
Ide li to jedno s drugim?

To se cesto i ja pitam...

Vec godinama okruzena didgeridoo-om u pokretu Didgiland, odlucila sam spojiti svoju ljubav - ples i ljubav didzilendjana - didgeridoo.

Prva suradnja nastala je izmedju zacetnika cijele didgeridoo ideje u Hrvatskoj, Dubravka Lapainea i mene. Oboje smo tada jos trazili svoje puteve - on u glazbi, ja u plesu... Danas suradnja vise ne postoji, svatko je ostro krenuo svojim putem... a mozda nam se ti putevi ponovo spoje jednog dana, nikad se ne zna! 

Didgeridoo i trbusni ples?

Ma zasto da ne?!  Spoj raznih umjetnosti: insprira... oslobadja... budi kreativnost...

Nekoliko zajednickih slika (photo by zMaya):











U raspjesanom ritmu skoljaka i novcica, mene ce te lako pronaci, a Dubravka... Cirkus Vjetra koji se tako slatko poigrava bicima iz bajki... Poslusajte njegove price - Price iz davnina. Ostavite mu trag na njegovoj stranici... Potrazite ga na ulicama Zagreba...

Photo by pupi




Vidimo se!
lina @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 5, 2007
Rano ujutro ostavili smo tmurni Zagreb i zaputili se u Koprivnicu, nadajuci se da ce nas tamo docekati sunce, pa cemo se mozda moci i okupati u Dravi.
Ekspedicija u sastavu: Dubravko, Danka, Mario i ja potrpali smo se u auto. Mi otraga smo se malo gurali zbog drvenih balvana koji su zauzimali vise od pola sjedista! Te drvene balvane smo morali voziti, jer je Dubravko bio pozvan da puse u njih. Dubravko drvene balvane naziva cijevima, a neki ih nazivaju didgeridoo.

"Ja volim Dravu" je multimedijalni program u sklopu ekolosko - kulturnog programa koji okuplja knjizevnike, ekologe, pjesnike, "prijatelje Drave" i sve one koje rijeka Drava na bilo koji nacin nadahnjuje. 
Ovoga puta cijeli je dogadjaj "Ja volim Dravu" odrzan na obiteljskom posjedu obitelji Betlehem u intimnijem okruzenju - krugu prijatelja. Obitelj Betlehem i gospodja Bozica Jelusic, knjizevnica i profesorica napravili su sve da se gosti osjecaju dobrodoslo i ugodno. 

U vrtu su na starim zapreznim kolima servirane razno razne poslastice: od rakije (za dobrodoslicu) do domaceg kruha, sirnica, narezaka, povrca, vina, kave...


Kavu ste u miru mogli popiti u bilo kojem dijelu vrta, a stagalj je bio uredjen kao iz bajki...


Vrata staglja:


Danka i ja smo odusevljenje sijenom koje sluzi kao gledaliste. Pozornica je takodjer bila prekrivena sijenom, a u svim kutevima staglja mogao se vidjeti kakav stari predmet: koljevka, bacva za peci rakiju, sprava za usitnjavenje kukuruza (ne znam kako se to zove ), alat i orudje s kakvim su se prije sluzili nasi stari, a takodjer knjige u kojima se pise o Dravi i fotografije ljudi koje je Drava inspirirala:


Mario:


Danka fascinirana gongom:


Kornjaca - izradjena od komada drveta koji je autor pronasao da pluta u Dravi:


Prije pocetka kulturnog programa u staglju odrzana je mini radionica u kojoj su se radili predmeti od gline:


Gospodja Bozica Jelusic i Dubravko - Dudo radi ono sto ga najvise inspirira: hornu (produzetak didgeridoo-a)



Gospodja Bozica otvorila je kulturni dogadjaj koji se dogadjao u staglju: pogledali smo prezentaciju o dravi koju su napravile Emanuela i Ivana (i jos nekoliko suradnika), a zatim smo odslusali didgeridoo koncert i price:


Pricanje prica o neobicnim bicima koje vjetart tjera kroz te dugacke cijevi:




Nakon "neobicnog" didgeridoo koncerta, nastupio je bracni par Betlehem, organizatori i domacini ovog dogadjaja - Bemian duet. Ono sto najvise pokrece Bemina duet je ljubav prema muzici i rijeci Dravi. Njihov kratki koncert je i nas sve pokrenuo - da uzivamo u njihovoj muzici:


Za kraj smo culi i nekoliko recitacija pjesama Frana Galovica, a onda smo svi van pozvani na rucak: grah od kojeg smo se svi dobro najeli!

Uz ugodno cavrljanje, malo kise, koju partiju biljara doslo je vrijeme za krenuti kuci i vratiti se obavezama u tmurni Zagreb.
Ivana, jedna od organizatorica ovog dogadjaja, osoba koja je orgnizirala didgeridoo koncert i sin bracnog para Betlehem za biljarskim stolom:


Napustajuci ovaj idilican vrt, nadamo se da cemo se ponovo sresti na ovakvom ekolosko-kulturnom dogadjaju na kojem smo se osjecali kao kod kuce!


A onda kisni Zagreb i naravno tecaj Eshareh!

lina @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 4, 2007
Pendant - dio za grudnjak


Perje za kosu - kupljeno da se nosi kao bros, ali umjesto igle za kosu, stavljena je kopca za kosu, a s prednje strane skoljke i ogledalce


lina @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.