Ovo je samo...
Linin blog
Blog - lipanj 2007
subota, lipanj 30, 2007
U nedostatku zanimljivih dogadjanja ovi kisnih dana, stavljam par prica o ljeto prosle godine. I sad je ljeto pocelo, ali tko bi rekao kad ima toliko kise i hladno je?! Ovo ljeto jos ne znam sto cu raditi i gdje biti, a evo kako je izgledalo prosle godine!

Prva na redu bila je Svicarska - didgeridoo festival Swizzeridoo u gradicu Wiedlisbach (7. - 9. 7. 2006.). Druzenje, didgeridoo koncerti i standovi... S T A N D O V I!!!! 

Isprobavanje zveckavih remena - ovaj remen je od sjemenki iz juzne Amerike, mislim da se sjemenka zove ochos de buey  (nisam sigurna niti u ime sjemenke niti kako se pise)


Stand s robom iz Burkine Faso - pravi raj

Obratite paznju na remene sa skoljkama koji vise... Tada mi te skoljke nisu bile opsesija kao danas!

Radnja na tom standu odvijala se otprilike ovako:

Ne, ne. Ne svidjaju mi se ti remeni. Ja sam plesacica, trazim remen za plesanje.
Cekaj! kaze mi prodavac
(na slici u bijelom odijelu s kapicom) i odjuri iza svog standa. Donese kozni remen na kojemu su visile skoljkice.
To ne moze toliko kostati! To je previse! Ipak ga navucem na sebe da ga probam. Na livadi, par metara dalje bubnjari su svirali. Ponio me taj ritam... i te skoljke koje prave tako divan zvuk... izula sam japanke i zaplesala bosa... kad su bubnjevi utihnuli, prolomio se pljesak... pogledala sam oko sebe: oko mene je stajala publika i sretno pljeskala. Ja sam samo isprobavala taj remen plesuci, a dobila sam pljesak! Kupujem taj remen! 





I kupila sam ga!  Kasnije je nastao kostim u afro stilu u kojemu se plesalo cijelo ljeto! 
lina @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 29, 2007
Ponekad se dogodi da me netko snimi na nekom koncertu dok plesem i onda kasnije pronadjem te slike na Internetu ili mi pristignu u inbox. Priznajem: obozavam te slike - jer su iskrene!  

Slike s koncerta grupe Slip u KSET-u, 11. 03. 2006. koje je slika moj dragi poznanik, mladi i talentirani fotograf  Martin Turšić, kojemu se svaki put razveselim na koncertima:




Pretpostavljam da je fotografu bilo vazno da ulovi Nikolu Ćerana, violinista grupe Slip i dio publike, a ja se volim gurati u prve redove!


Moji najdrazi Afioni... 20. 06. 2006. u Mocvari, takodjer fotografirao Martin Turšić


Afioni ponovo... ovaj put na Astrofestu2007 u Ticanu (Visnjan) - slikala moja draga blogerica Lyn


lina @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 28, 2007
Kako zvuci cijeli orkestar koji se krije u samo jednoj cijevi a naziva se Cirkus vjetra?

Ovako...



lina @ 11:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 27, 2007

Dubravko Lapaine je svirač didgeridoo-a, najstarijeg puhačeg instrumenta porijeklom iz Australije. No didgeridoo, koji se tradicionalno koristi za rituale i ceremonije, Lapaine koristi na sebi vrlo svojstven način. Ne obazirući se na tradicionalne okvire pokušava istražiti nepresušne mogućnosti instrumenta i vlastitog tijela svirajući više dionica istovremeno, pri čemu zbunjene slušaoce ostavlja pod dojmom da slušaju cijeli orkestar koji nekim čudom izlazi iz "jedne obične cijevi". Njegovi instrumenti kreću od uobičajenih didgeridooa pa sve do konstrukcija cijevi koje prelaze pet ili više metara. Tako stvara nevjerojatno duboke zvukove na granici čujnosti ljudskog uha i vizualnu atrakciju po sebi– najdulji instrument na svijetu.

Koncert Dubravka Lapainea, umjetničkog imena Cirkus vjetra, možete poslušati danas, 27. 06. 2007. u 19 sati u sklopu Goričkih večeri. Koncert će se održati na ljetnoj pozornici na Trgu Stjepana Radića, VELIKA GORICA



lina @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, lipanj 23, 2007
Proslogodisnji docek solsticija na Visnjanu sam propustila, ali ove godine, 2 mjeseca unaprijed znala sam da idem!  Zgurali smo se u auto pun didgeva u koji smo nas troje jedva stavli i Visnjan, here we come!

Zacas smo stigli u Visnjan, a zatim kroz centar gradica i na lokaciju Tican, gdje je odrzavao ovogodisnji Astrofest.

Pogled s zvjezdarnice...


Uz uzivanje na dekici na livadi ispred pozornice, poceo je cijelonocni program. Band kojem nisam ime zapamtila, zatim Dogma, a onda Cirkus vjetra - onaj ustvari zbog kojeg sam dosla i naravno, s kim sam dosla...

Dok su breakdanceri odvlacili paznju na susjednom stageu, Danka i ja pomazemo Cirkusu vjetra da spoji svoje par metra cijevi...


Cirkus vjetra


...prica puno prica...


1 covjek, 1 cijev i vjetar...


Nakon Cirkusa vjetra uslijedila je grupa Kries, a onda moji najdrazi bend ikad Afion


Na Afione plesem bilo kad i bilo gdje, ponekad cak i u autu, a na koncertima je poseban dozivljaj...


Na Astrofestu imala sam prilike upoznati i svoju dragu blogericu Lyn - citamo se od prvih dana otkad pisemo blogove, a divan je osjecaj tako nekog upoznati uzivo!


Nakon Afiona uslijedio je one man band, kojemu mi je tako zao da ne znam ime! Da vidim dal se covjek sali il mu je zivot zaista tako depresivan kao smo mu je i koncert bio!!! Kad je rekao da prestaje sva zabava i ples - zaista sam mislila da se sali! Al nije... tako sam uspjela i zaspati, probudio me miris graha, a onda smo se svi zajedno oko 6 ujutro zavukli u vrece za spavanje (svaki svoju, naravno! ) i posli spavati pod jedan veliki hrast. Uz par budjenja dok smo spavali, u pol 8 zapeklo je takvo sunce da smo mislili da je podne! A bilo je tek pol 8 ujutro! Odvukli smo se u hlad i spavali do 10 ujutro. Tada je vec i zahladilo! Nevjerojatna je ta istarska klima! I energija... Ja sam jos otprije zaljubljena u Istru i svaki put se ponovo odusevim!

Dorucak u centru Visnjana, na necijem pragu kuce!  Svi zajedno: gospodin i gospodja Cirkus vjetra; gospodin i gospodja Shumsko Vile i naravno, ja!


U potrazi za morem, jedva smo ga nasli u Rovinju   gdje smo se i brcnuli! To je bas pasalo!!! Vrijeme nas nije odusevljavalo, Pula nas nije mamila, pa smo krenuli za Zagreb...  Na putu smo stali i okupali se u jezeru (nema ga  na karti   moram pitat kak se zove!):


Hladna voda u jezeru nas je razbudila... nakon samo 3 sata spavanja ipak smo bili pomalo umorni i usporeni... Ali vrijedilo je svakog trenutka! Sljedece godine Astrofest ne propustam!!!

Photo by Danka; Lyn

lina @ 10:07 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007
Zbilja gladna umorna zaputila sam se kuci nakon sedmosatnog stajanja na Alexandrinoj radionici radionici. Na Trgu mi je privuklo paznju glasna muzika i puno ljudi koji su stajali ispred improviziranog stagea. Cest is d' best - zavrsni show.
Mada mi je trbusnog plesa vec zbilja nekako navrh glave, nisam mogla a da ne primjetim puno cura u kostimima za trbusni ples. Zavezala sam bicikl za prvi stup i progurala se u prve redove - na pod naravno!  Makar onako umorna jesam ostala da gledam trbusni ples, ali moram priznati da su me bez daha ostavili drugi plesaci! Slike trbusnih plesacica vam sada necu stavljati, jer mislim da ih vec ionako ima sasvim dovoljno na mojem blogu, pa da vam pokazem ostale plesace.

Irski ples - ove godine prvi put na Cestu. Grupa Irish Maiden je sve poznatija, ali ovaj put uslijedilo je iznenadjenje. Na stage izasla je djevojka u modernim sirokim hlacama pomalo vojnog stila i cudnim cipelama. Bas sam se pocela pitati sto li radi na stageu...  Muzika se zagasila, a ispred djevojke postavljen je mikrofon na pod... Ljudi moji, kad je ona zaplesala... e to se zove ples! Ona plese i sama izvodi muziku - tim cudim cipelama. Udara ritam svakim dijelom cipela po podu i po njima samima. Nevjerojatna spretnost, okretnost, brzina, ritam... Mislim da je ostavila cijelu publiku bez daha! Ovo se ne vidja svaki dan. Na zalost ne znam tko je djevojka, ali evo par slika:






Update: Djevojka je mlada Dora Puljan iz Metkovica. Ples koji plese je irski step. Nekoliko slika, filmica i referenci iz novina mozete pogledati na stranici Dora step by step. Vrijedno pogledati! Hvala Ani za ovu informaciju!


Zatim je zaplesala meni vec dobro znana skupina Paula O'Gradya Irish Maiden
Mutnjikava slika - pogled kroz vatru koja tjera zle duhove da se moze plesati, zabavljati (i pit na irski nacin! )


I opet trbusni ples (pa nikad dosta! ), a ostali plesaci su me toliko odusevili da sam zaboravila da drzim fotic u ruci i da bih mogla stogod i uslikati. Mladi raperi i hip hoperi izvodili su takve stvari, koje se meni cine da ne bih nikad uspjela nauciti! Dosta plesnih grupa zaplesalo je, a svi pod zajednickim nazivom Ritam ulice.

Tko je rekao da ulicni plesaci nemaju podij? Imaju! I valjaju se po njemu!   (To je ustvari bio kraj plesne tocke kada su se svi bacili na pod i meni je tek onda sinulo da bih ih mogla slikati!)


Ako ste mislili da je tribal stil americkog plesa jedina improvizacija na pozornici, prevarili ste se! Ostala sam paf kad su najavili salsa plesace koji improviziraju na pozornici!!!!! Ako sam dobro shvatila grupa se zove Latina bianca. Plesac u crnom odijelu govori kako se plese. Jako sam obratila paznju na tu improvizaciju na stageu - glavni plesac je usprkos glasnoj muzici vikao (istina, nisam ga cula, ali sam vidjela da zbilja jako otvara usta ), a neke znakove je pokazao i rukama. Meni koja nemam pojma o latino plesovima, oni su izgledali savrseno uigrano i ujednaceno!
 



Nakon 2 sada prosjedjenih na podu, vec je bilo vrijeme polako uputiti se doma. S mislju da iduce godine na Cestu pokazemo i tribal improvizaciju u trbusnom plesu!
lina @ 23:56 |Komentiraj | Komentari: 24 | Prikaži komentare
Jos jedna radionica s odlicnom Alexandrom Cegledi iz Budimpeste!  Ovoga puta imali smo i live svirace: Kamenko Culap - Kameni na egipatskoj tabli i Drzislav Korade na tarabuki.

Momci poziraju:


I svi zajedno na kraju!
Skupna 1


Skupna 2


Nakon radnionce trbusnog plesa, odrzala se i radionica afro plesa. Od cak i za mene nesnosne vrucine i nespavanja proteklih tjedana, nisam imala snage izvaditi fotic i slikati stogod...

Update: Kako je bilo na Alexandrinoj radionici?
Nakon Mancinih radionica, ova mi se ucinila vrlo opustajuca! Ponavljanje pokreta iz proslih radionica, izvedba svim mogucih i nemogucih pokreta velom uz drum solo. A bubnjari? Uz Kamenog i Drzislava nikad ne moze biti dosadno!  Bilo je zanimljivo pratiti Alexandrin drum solo u turskom stilu s velom, mada vam moram priznati da sam se ulovila kako teze pratim Alexandru, jer su mi u glavi bili Mancini dum taka dum dum dum - rame dum dum - krug i onda dum kuk. Zacudila sam se kad djevojke nisu htjele izaci u krug i zaplesati drum solo vlastitu tocku. Ja sam se bas htjela okusati pred live bubnjarima, ne zato sto mislim da znam plesati, nego bas suprotno - jer ne znam i voljela bih probati. Alexandra nije htjela tjerati sramezljive djevojke, ali je rekla da ce na iducoj ovakvoj radionici pokusati smisliti nesto i za djevojke koje zele pokusati plesati drum solo.
lina @ 23:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 16, 2007
Nastup. Pozornica. Upereni reflektori koji zaslijepljuju i pod kojima se topi sminka. Razmisljam o tome sto publika misli... o tome da nemam "profesionalan" grudnjak za ples koji se narucuje s interneta. A mozda ga nikad niti necu imati jer je jednostavno preskup. Imam grudnjak koji sam vlastorucno napravila, stavila svaki posebno od 150 novcica i sve ostale ukrase, ali on nikad nece biti tako dobar kao onaj s interneta. Imam maramu s resama koju sam vlastorucno sasila. Ali ona nikad nece biti tako dobra kao ona skupa marama naucena s interneta koja ima rese dugacke 70 cm, a moja ima tek 30 cm. Imam i suknju koja ima najmanji volan od svih ostalih suknji koje imaju ostale plesacice. I tko zna da li cu si uspjet sasit suknju koja ce biti identicna kao one skupocijene suknje koje narucis s interneta... Smijesak mi se vec toliko ukiselio na faci da ga mogu imati cijelo vrijeme. 0 emocija, samo nekakvo grcenje na pozornici. 

A sad stanite i premotajte film! Ovo je bila samo losa scena, na zalost istinita!

Pocela sam plesati jer sam mislila da ce biti lagano. Kad sam nakon niti mjesec dana pozeljela pobjeci od ucenja trbusnog plesa koji mi se ucinio da ga nikad necu savladati, inat me zadrzao da dalje plesem. Ustvari da se mucim. Al onda je krenulo... pokretni su postali njezniji, kukovi su se poceli pomicati i smijesak se pojavio - sve se pretvorilo u gust! Odlasci u vlastiti prostor i plesanje satima bez prestanka - to je dobar osjecaj! Jos samo da postoje i drugi ljudi s istim interesima...

Godinu dana kasnije, nakon ekperimentiranja s razlicitim vrstama plesa na razlicitu muziku i s vrlo neobicnim kostimima, sjedim za sivacom masinom i u mrkloj noci sivam pravi pravcati kostim za sebe i svoju partnericu. Znam tek ponesto o sivanju, o krojenju nemam pojma i stalno se pitam - hocu li uspjeti? Moja partnerica koja strpljivo ceka kostim mi govori: Ma uspjet ces Lina, ja vjerujem u tebe!

Mjesec dana nakon toga pripremam se za nastup - na travnatoj povrsini usred grada. Uvijeti nisu uvijek savrseni, pa treba iskoristiti ono sto se pruza - ovaj put travu! ;) Dolaze i druge djevojke i rade isto sto i ja: sminkaju se na travi! Konacno onaj isti osjecaj treme, konacno rasprave o kostimima i sminci za ples, konacno neka podrska sa strane, konacno da se nesto dogadja! :D

A mjesec dana nakon toga osjecam se kao zametak u kukuljici i grcim se da nesto napravim... A netko ti jos dovikne sa strane: Uzivaj u tome! Mislim da bih vise uzivala da mi netko nozem skida sloj po sloj koze sa tijela...

A SADA STOP... i pitam se, cemu je to sve potrebno?! Cemu to svo grcenje, cemu te sve kritike i cemu takvi teski izrazi: Ja sam profesionalac...

Zar nismo rekli da je individualnost dozvoljena, zar nismo rekli da svatko moze imati svoju boju, zar nismo rekli da to treba biti zabava?

Zeli li me netko uvrijediti i reci mi da sam amaterka, ja cu to shvatiti komplimentom. Jer jesam amaterka. I to vrlo uspjesna! :D Ples mi je hobi, koji svojim razmjerima zauzima veci dio mog vremena i mojih misli, ali opet ne toliko da se ne stignem baviti s drugim stvarima. Jer studiram i imam i daljnje planove nakon studija po tom pitanju. I volontiram. I sviram u harmonikaskom orkestru. I tajnica sam udruge za promicanje didgeridoo kulture. I imam ostalih hobija koji su uzgajanje biljaka, presanje biljaka i izrada slika od suhog cvijeca, izrada nakita... I onda naravno ples koji odnosi najvise mog vremena i okupira najvise mojih misli: vjezbanje, plesanje, dizajniranje i sivanje kostima... Ne zelim se skoncentrirati na samo jednu stvar... Mozda jednog dana. Kad stvorim nesto i onda si kazem: isprobala sam i napravila sve, sad to sve mogu ostaviti i baviti se samo jednom stvari.  A profesionalno? Ma dajte ljudi! Po cemu mjerim profesionalnost? Za pocetak po nekakvoj diplomi. Profesionalac si? Imas diplomu?

U svemu s cim se bavim, najgora prijetnja koju sam ikad dobila bila je: Budes li se i dalje tako uzrujavala i ne budes li UZIVALA u stvarima koje radis, necu ti vise dati posla. 

Nakon toga je sve krenulo sa smjeskom, uzivanjem, ZABAVOM... ozbiljnost u radu nije upitna, ali u svemu treba imati dozu zabave, dozu podrske i pljosku pozitivnosti! ;)

I voljela bih da tako ostane. Ples kao opustanje, zabava, druzenje... Uz ugodnije segmente dolazi i onaj tezak: naporno vjezbanje! Manca Pavli mi je prosli vikend pokazala da ne da sam na pocetku, nego sa puno prije pocetaka... zakukuljeni zametak koji ce trebat vjezbat i vjezbat i vjezbat i vjezbat i vjezbat i vjezbat i vje... I vjezba moze biti zabava. Uz nasmijana lica prekrasnih djevojaka koje me obicno okruzuju, vjezba postaje gust. 

I koliko je to sve profesionalno? Ha mislim, o kakvoj mi to profesionalnosti pricamo? Cime se to mjeri? Koji su pokazatelji profesionalnosti?

Profesionalnost ne smatram kad osoba koja ne moze prihvatiti komentar kaze: Jesam te ista pitao? Kus!

KUŠ!

Vrlo profesionalno! Isto kao sto smatram vrlo profesionalnim kad sugovornik/partner te ne gleda dok razgovarate/radite, nego gleda sebi preko ramena. Vrlo profesionalno!


Mislim da je tajna u radu... i trudu... i uzivanju u tome svemu... i u pozitvnom razmatranju cak i losih stvari... I ne pokusat ukrast zvijezde da se sam smatras zvijezdom, nego stalno tezit zvijezdama. 

Na prvoj harmonikaskoj probi na koju sam dosla nakon 10 godine NE sviranja, imala samo toliku tremu na audiciji da su mi se ruke tresle do te mjere da nisam mogla svirati. A za tu audiciju pripremala sam se doma satima... U plesu ti se ispod suknje nece vidjeti da ti se noge tresu, a i ruke mozes nekako prikriti, ali u sviranju kad trebas pogoditi tipku, e onda je to malo teze... Jedini komentar dirigentice je bio: Trema je zdrava!

Nije joj bilo bitno da pokazem odmah i sad ogromno znanje sviranja harmonike, nego da vjezbanjem se vratim u formu kakvu sam imala kad sam aktivno svirala. Hoce li mi trebati 2 tjedna da pocnem primavista citati note i svirati ili mozda 2 mjeseca... zar je bitno? Nije, dok se radi i dok se ulaze silni trud, nije bitno vrijeme. Bitno je da se jednog dana uspije. Po vlastitim kriterijima. 

A jedini kriterij koji meni pokazuje da sam uspjesna je da uzivam u tome sto radim. I da sirim pozitivu oko sebe!
lina @ 15:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2007
Ovako! Slike govore vise od rijeci!  Prposna zabava, veselje i smijeh!  

Margi i Natasha


Maya i ja


Sasha, Marina, Maya


Rujana


Ipak je bitno da sve sto radimo radimo kroz zabavu...

lina @ 12:49 |Komentiraj | Komentari: 0
Jucer smo se nasli tocno u 21:30 da si zauzmemo mjesta u prvim redovima ne bi li gledali indijsku ples kathak i nasu Ivu kako plese. Ovu plesnu skupinu vodi i koreografira Mayala Bracha.

Mayala


Nestrpljivo ocekujemo djevojke i stizu!!!!

Moj dragi Ivek u prekrasnom kostimu!


Djevojke plesu


Gloria


Plese se...


Naklon na kraju


Djevojke bile ste prekrasne!!!

Uvijek vjerna publika; pogled iz Linine perspekrive (s poda!!!): Marina, Sasha, Margi, Ivan


Kasnije na putu do doma ponovo sam naisla na djevojke!
Iva i Mayala


A onda je spremno pozirala uvijek nasmijana Sasha:


Nadam se da cu jednog dana imati vremena barem mjesec dana uciti plesati indijski ples!!!

lina @ 12:38 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, lipanj 14, 2007
Vecer je otvorila plesna skupina Nefertiti:


Indijski plesovi!
Bharat natyam - Maja Tukal iz rijeke


Khatak - Ana Suryavanshy Milosevic i Ines Smiljanic


Ruzica Tomic - glavna organizatorica ovog dogadjaja i predsjednica udruge Misticna tradicija zenstvenosti 


Faraonic style - Aida Jakus - nevjerojatna krila!


Drum solo - Jelena Cicanovic Leila iz Beograda


Ponovo Leila - ovaj put plese Egiptian classic u zelenom kostimu


Tijana Kovacevic iz Novog Sada


Ponovo plesna skupina Nefertiti




Ana Suryavanshy Milosevic plese turski stil trbusnog plesa


Ruzicin drum solo u pratnji Kamenog, Gorana i Drzislava


Aida Jakus - Shaabi - veselo, poletno, leprstavo, trenutak ozbiljno i dalje opet veselo!


Zajednicki naklon svih sudionica ovog dogadjaja:


Slike preuzete s: http://www.trbusni-ples.com/, http://icosx3.mylivepage.com/

Iz medija: http://www.nacional.hr/articles/view/35197/33/
lina @ 14:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 13, 2007
Najava dogadjaja:
Udruga Mistična tradicija ženstvenosti organizira Večer orijentalnih plesova u Centru za kulturu Trešnjevka, Park Stara Trešnjevka 1, 10.06.2007. s početkom u 20 sati.


Kazalisne daske, reflektori, veliko gledaliste - evo i nas!

Kostimi, kofcezic pun sminke i glavni akteri!

Nesto je cudno na ovoj slici?!  Aha! To je generalna proba i mi nismo bas obucene niti nasminkane!


Vlastita garderoba, tezak kofcezic sa sminkom i cak 3 sminkerice!  
Marina me sminka:


Al znas kaj Marina?! Da me ostavis s tim kofcezicem, ne bih se znala sluziti s tim tubicama i cetkicama i kistovima!


Dok ja virim na pozornicu cure se sminkaju, oblace i strpljivo poziraju:


Natasha i Iva


I konacno smo gotove! Dancealot!


Maya solo tocka - the poza!!!


Maya i Natasha - Hagala


A onda cijeli Dancealot - pocetak tribal improvizacije:




Trijezan okret 1


Trijezan okret 2


Iva vodi


Ovako izgledamo iz zadnjih redova publike


Solo izlasci na kraju uz pratnju bubnjara
Iva - poza!!!!


Lina


Natasha


Dance a lot sardinice



I sto reci nakon svega? Posebno iskustvo! Ugodno druzenje s ostalim plesacicama! A podrska djevojaka s tribe-a? Nevjerojatna!!!! Kristina koja mi cijeli vikend pomaze s kostimom, zatim sminkerice - cak 3!!! Kristina, Marina i Lea - prave majstorice u sminkanju! Cure - nemam rijeci! Sve moje hirove ste ispunile, ali Marina dugujes mi one trepacive preko cijelog lica!  A onda slag na kraju svega dolaze u garderobu i ostale cure! I fotke i komentari na Tribe-u... Curke moje, da nema svih vas, ne bi bilo ni upola ovako zabavno! Divne ste u svakom pogledu! I od naprijed i odozada!  A grlim vas sa svih strana!!!

Fotke iz Kristininog fotica by Kristina i Lea
Fotke s Tribe-a by Marina i Jelena
Preuzeto i s http://www.trbusni-ples.com/

U iduem postu vise i o ostalim plesacicama te veceri!

lina @ 03:57 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007
I drugi dan radionice je proletio! Manca nas je pokazala nevjerojatne stvari!!! Stvari koje si tesko predocavam i za koje ce trebati mjeseci imjeseci rada da ih svladam! Pokazala mi je da sam na pocetku i u velikoj borbi s vlastitom pozom! A pamtim i njezine rijeci: Sami saebi ste najbolji ucitelji! Zato pred ogledalo i vjeza, vjezba, vjezba i vjezba! I mozda si kroz koju godinu kazem: Wow, konacno imam pozu!

Svi zajedno nakon radionice:


Hvala Dunji na organizaciji ovakve radionice, Ivani na prekrasnom prostoru OAZA, Manci sto je dosla, djevojkama na ugodnom drustvu!

A onda trk doma i dovrsavanje kostima za navecer (pa nikad kraja! ) i uredjivanje za nastup na Veceri orijentalnih plesova.
lina @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 9, 2007
Manca nas je ponovo obradovala svojom pojavom u Zagrebu, ovog puta drzi radionicu cak 2 dana!  Mada odrzava uzasno fizicki zahtjevne radionice, Mancine radionice uvijek nestrpljivo ocekujem! I povodim se za onim sto je moto ovih radionica: Pretvoriti frustraciju u izazov!

Mlada, a puna energije i veselja... Odlicna uciteljica! Manca Pavli - Aysha iz Domzala, Slovenija


Kristina i ja (i Vlatka u pozadini) - poza!


Prvi dan smo prezivjele!


Nakon radionice Kristina i ja smo uspjele stici i na zadnja dva cina Labudjeg jezera u HNK, a onda smo pohitale doma dovrsavati moj kostim za sutrasnji nastup. Dok mi je Kristina pomagala s kostimom, uvjeravala me da otvorimo stranicu KUPI GRUDNJAK KOM i da radimo kostime za ples! Odlican plan Kristina, nadam se da ce se i ostvariti!
lina @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, lipanj 6, 2007
Nedjelja navecer bila je rezervirana za Zavrsni party koji je organizirala Aida Jakus, instruktorica egipatskog stila trbusnog plesa u Zagrebu i voditeljica plesne skupine Nefertiti. Zavrsni party bio je organiziran u Latina baru u hotelu Phoenix u Sesvetama, a sve Aidine ucenice imale su prilike pokazati sto su naucile u protekloj godini. Aida je takodjer pozvala i goste: Ruzicu i njezinu plesnu grupu, plesacice iz Petrinje i Maju i Dancealot. Uglavnom ples, ples i samo ples i to pred ljudima koji to cijene! To mu smo se posebno i veselile: gledati ostale djevojke kako plesu druge stilove trbusnog plesa, vidjeti kostime drugacije od nasih, uzivati u dogadjaju gdje su ljudi dosli gledati i uzivati u plesu, druzenje...

Popodne smo dojurili iz Popovace i krenulo je spremanje: kovcezici otvorite se!  Sminka, dijelovi kostima porazbacati okolo, zajednicko spremanje, uredjivanje... to traje, a i zahtjeva puno koncentracije... Makar smo se u Popovaci najeli kao kraljevi, nakon silnog spremanja mi smo bile gladne! Ne mozemo gladne nastupati! Prva destinacija bio je McDonald's!!!! U McDriveu bila je guzva, pa nam nije preostalo nista drugo nego onako nasminkane i s frizurama uci u McDonald's i naruciti. O pogledima koji su piljili sa strane vam ne moram nista govoriti!

Napokon smo stigli i u Sesvete! Zveckanje marama, arapska muzika - odmah smo znale kamo treba ici!  Svecana dvorana, veliki podij za ples, mnogo veselih ljudi i prekrasne plesacice u prekrasnim kostimima! Party je zaista bio na nivou! Aida nas je toplo docekala, pocastila nas picem, rekla nam je kakav je program... Zaista smo uzivale u egipatskom stilu trbusnog plesa, brzim shimmyjima, nasmijesenim licima plesacica, kostimima zivih boja...

Saidi koreografija - makar sam je vec vidjela u Ljubljani na Bazaru, ponovo sam uzivala i u muzici i u pokretima:


Da se ne ponavaljam - zbilja smo bile odusevljene sa svima! Par izdvojenih fotografija s Aidine stranice:




Pred kraj programa zaplesale smo i mi Dancealot! Poziranje nakon nastupa:








Jedva cekamo ovakve plesne partye!
lina @ 14:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Jelena nas je sve pozvala k sebi na rostilj u Popovacu, pa smo se u nedjelju rano ujutro zaputili k njoj. Pa dobro, nije bas bilo rano ujutro, ali nakon nastupa u Luckom noc prije, bilo se tesko ustati ujutro. Cijela Dance a Lot grupa smjestila se u Reneov crveni autic i krenusmo!
U Popovacu smo stigli zacas! Buduci da je Jelena poslala Mayi plan puta potkrijepljen slikama, zacas smo nasli pravu kucu! Docekali su nas kao kraljevsku obitelj: Jelena, muz Robert, malena Ines i majka od Roberta. Uskoro su nas i posluzili kao kraljeve: juha, rostilj, krumpiri, nekoliko vrsta salate... Bilo je prefino! Makar sam ja nekako ocekivala da cemo svi zajedno sudjelovati u radjenju rostilja, pravljenju buktinje i pecenju mesa - jer poziv na rostilj ne zvuci nikako drugacije nego da se sav zamastis , mi smo zaista bili pogosceni!  
Punih trbuha preselili smo se pred televizor: gledanje i komentiranje snimke Dance a Lot snimljene 25.5. na Danima grada Zagreba, a zatim i proucavanje video clipova trbusnog plesa i sve ostale zanimljive teme koje smo ispretresli... Naravno da su na red dosli i kolac i kava... A onda malo i tresnje s drva u vrtu...

Izgledaju kao nevinasca (Natasha, Rene, Iva i ja), ali Rene to sigurno nije kad kritizira nas ples:


Maja i Ines - majcinski osjecaji? Ne ne, to malena Ines vjesto pozira - prava mala pozerica koja se toliko veseli fotoaparatu i kameri - ozareno se nasmijesi i s dudom u ustima!


Nogometna reprezentacija - nasi domacini Jelena i Robert s malenom Ines, Dance a Lot i menager Rene


Sve sto je slatko kratko traje! Tako smo i mi morali natrag za Zagreb! Nevjerojatno ugodan dan s nevjerojatno ugodnim domacinima! Rostiljamo ponovo zajedno, nadam se uskoro!

lina @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, lipanj 2, 2007
Danas, odnosno jucer smo odlucile udruziti ideje i radnu snagu i iz jedne ogromne marame napraviti 4 marame - za svaku plesacicu Dance a Lot!

Pazljivo mjerenje, krojenje, rezanje...


Zapeglavanje rubova, porubljivanje, sivanje, vecera, pranje sudja...

Ukrasavanje detaljima - ogledalca i olovka za tkaninu sa sljokicama
Maya - nevjerojatno pedantna! Ja bih ta ogledala odokativno zalijepila!!!!


4 marame (ne u potpunosti do kraja uljepsane)


Detalj


Sutra ujutro dovrsavamo marame! Laku noc!
lina @ 03:31 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.