Ovo je samo...
Linin blog
Blog
ponedjeljak, srpanj 2, 2007
Premantura - ljetni kamp u Edukacijsko-rehabilitacijskom kampu slijepih, kraj kolovoza i pocetak rujna prosle godine. Mada sam isla volontirati u kamp slijepih, kostimi za ples su se nasli u mom koferu! Dvorana za sastanke i druzenja u kampu mi se cinila idealna za vjezbanje - veliki prostor - parket, a jedan zid su bili prozori - uz spustene rolete sluzilo je kao ogledalo. Jedini slobodan termin dvorane bio je vrijeme vecere. Bez vecere mogu, ali bez plesa ne!

A plesalo se i izvan zidova dvorane: na terasi! Za rodjendane, godisnjicu braka, otvorenje predstave...

Iznenadjenje! Izlazak na terasu - ples za godisnjicu braka! Tog se sjecam kao jednog od najdrazih plesova! Dosao je tako spontano... Navecer, nakon cijelog dana mozganja sto pokloniti prijateljima za prvu godisnjicu braka - rekla sam prijateljici: plesat cu! Ti najavi: poklon od nas dvije: ples od mene, a suknja od tebe! Ja plesem, a ti ucestvujes svojim nakitom i suknjom! Smislile smo to u par minuta! I bila sam jako sretna zbog ideje i zato sto cu plesat!  


Shimmy trbuhom


Par dana kasnije - ples na otvorenju predstave. Tuzan izraz lica za veselu egipatsku pjesmu - ne ide zajedno!!! I trema zbog mnogobrojne publike i umor nakon cijelog dana provedenog na suncu i lose raspolozenje zbog jedne svadje, razmisljanje zbog plesanja improvizacije... Takve bi se stvari trebale izbjeci!  U slucaju treme i loseg raspolozenja obavezno bi se trebala plesati koreografija! Tada bi se manje razmisljalo o pokretima i improvizaciji koji ne teku kad si lose raspolozen. A onda i ostale faktore loseg raspolozenja prikriti osmjehom na licu... To je bio jedan od prvih nastupa pred mnogobrojnom, nepoznatom publikom - iskustvo za dalje...


Ples na zatvaranju predstave - ovaj put u najdrazem kostimu, boljeg raspolozenja i koreografija! Za taj ples sam dobila pohvale - osim sto se vidi na licu plesacice, takodjer se i osjeti da ne uziva dok plese!


Svih dana ljetnog kampa, drzala sam radionice trbusnog plesa za volonterke. U vrtu na travi, na stubistu - nije bitno gdje! Glavno je da se plesalo!


Ljetni kamp u Premanturi je zavrsio, otplesalo se i na zadnjem dan Spancirfesta u Varazdinu i tu je ljeto zavrsilo, pocelo se uciti za ispite na faxu... Kraj tog ljeta, ali pocetak ovog ljeta!  Vjerujem da ce biti puno plesa, rada, vjezbi, radionica, izrade kostima... Sve samo za dizanje forme i kvalitete plesa na veci nivo! Ugodno i radno ljeto zelim svima...
linasojat @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 1, 2007
Krajem 7. mjeseca prosle godine uputila sam se prijateljici u maleno mjestasce iznad Crikvenice. Vjezbajuci u vrtu i razmisljajuci kako se dobro zabavit sa stvarima koje smo imali (2 didgeridoo-a, 1 kostim) i medjusobno (2 sviracice, 1 plesacica, 1 menager), odlucili smo nase vjezbanje u vrtu opasanim visokim zidom spustiti navecer u sam centar Crikvenice. Zasto ne bi vjezbali u javnosti, cisto da vidimo kako ce nas ljudi prihvatiti? Za tu priliku smislile smo si ime od pocetnih slova nadimaka: Ly PuL.

Crikvenica, subota navecer - prava turisticka spica! Lungo di mare prepun ulicnih zabavljaca, prodavaca, turista... Pronasle smo svoje mjesto pod suncem, odnosno palmom i hrabro krenule  




Neobicna kombinacija didgeridoo-a i plesa privukla je svu publiku koja se tuda setala...


Iduci dan promjena lokacije - nasa lokacija pod palmom u pijesku bila je zauzeta! Preselile smo se na sljunak - poguban za moja stopala i koljena! Sinocnji ples na pijesku bio je kao po oblacima! 


Bio je to divan osjecaj - plesati zbog sebe! Ja sam tu i ne treba mi publika! I da je nema, bila bih tu... Ostavljam publici na izbor da li ce zastati i pogledati ili ne... Tad mi to nije bilo bitno! I bio je to dobar osjecaj plesati bez da te brine misljenje drugih! Sad se pitam, da li je i ostao u onom pijesku pod onom palmom...

Zatim smo otisli u Pulu i tamo se sastali s jos jednim didgeridoo sviracem i dobili smo i managericu!




Nas performance privukao je najvise Roma. Nakon nase izvedbe, jedna Romkinja pristupila je jedinom sviracu medju nama, tutnula mu 50kn u ruke i rekla: Mi imamo malu od 9 godina koja plese 100 puta bolje od vase! Budi tu sutra u isto vrijeme pa ces vidjeti!

Kako sam bila ljuta!!! Na didgeridoo nije tako lako plesati kao sto se cini...

Ali sutradan bili smo svi tamo. U isto vrijeme i na istom mjestu. I s nekoliko puta pojacanim brojem Roma...  Dosla je i malena romkinja (kojoj nitko nije zapamtio ime!!! ). Isprva zacudjena muzikom didgeridoo-a (jer trbusne plesacice plesu na potpuno drugu vrstu muzike), brzo se uklopila i zajedno smo zaplesale - odmah je nestao ono rivalstvo u plesu!


I iducih dana druzili smo se na ulicama Pule - na glavnom trgu s bubnjarima


Malena romkinja i ja:


I tu je Pula zavrsila. Kretalo se u Novi Sad.

Didgeridoo duo iz Ly PuL danas nastupa pod imenom Dva Daha, a gore navedeni didgeridoo svirac je Crikus vjetra...

Photo by manageri: Neven & zMaya
linasojat @ 10:22 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 30, 2007
U nedostatku zanimljivih dogadjanja ovi kisnih dana, stavljam par prica o ljeto prosle godine. I sad je ljeto pocelo, ali tko bi rekao kad ima toliko kise i hladno je?! Ovo ljeto jos ne znam sto cu raditi i gdje biti, a evo kako je izgledalo prosle godine!

Prva na redu bila je Svicarska - didgeridoo festival Swizzeridoo u gradicu Wiedlisbach (7. - 9. 7. 2006.). Druzenje, didgeridoo koncerti i standovi... S T A N D O V I!!!! 

Isprobavanje zveckavih remena - ovaj remen je od sjemenki iz juzne Amerike, mislim da se sjemenka zove ochos de buey  (nisam sigurna niti u ime sjemenke niti kako se pise)


Stand s robom iz Burkine Faso - pravi raj

Obratite paznju na remene sa skoljkama koji vise... Tada mi te skoljke nisu bile opsesija kao danas!

Radnja na tom standu odvijala se otprilike ovako:

Ne, ne. Ne svidjaju mi se ti remeni. Ja sam plesacica, trazim remen za plesanje.
Cekaj! kaze mi prodavac
(na slici u bijelom odijelu s kapicom) i odjuri iza svog standa. Donese kozni remen na kojemu su visile skoljkice.
To ne moze toliko kostati! To je previse! Ipak ga navucem na sebe da ga probam. Na livadi, par metara dalje bubnjari su svirali. Ponio me taj ritam... i te skoljke koje prave tako divan zvuk... izula sam japanke i zaplesala bosa... kad su bubnjevi utihnuli, prolomio se pljesak... pogledala sam oko sebe: oko mene je stajala publika i sretno pljeskala. Ja sam samo isprobavala taj remen plesuci, a dobila sam pljesak! Kupujem taj remen! 





I kupila sam ga!  Kasnije je nastao kostim u afro stilu u kojemu se plesalo cijelo ljeto! 
linasojat @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, travanj 22, 2007
Nakon ovog ljeta u Novom Sadu (2006.), vise nikuda ne putujem bez muzike za ples i kostima!  Kratki ljetni odmor u opustenom N. Sadu... dogovorili su tulum i zamolili mene da plesem... Naravno da sam pristala! Ali kako bez kostima i muzike?!
Muziku sam kupila, medjutim izbor je pao na Lorenu Mckennitt - to je bilo slusljivo za razliku od cd-a orijentalne muzike.

A kostim? Imala sam badic - i malo sam mu perlica nasila... Suknja i marama oko struka su posudjeni, a veo? To je pareo za plazu... porubljen zihericama... posluzio je sasvim dobro za uci u sobu i par puta ga zavrtiti, a potom demonstrativno baciti...  Nakit je od moje domacice koja ga je kupila jednom prilikom u Egiptu - barem mi nakita ne uzmanjka kad odem u N. Sad!

Nekoliko slika...
 



linasojat @ 23:40 |Komentiraj | Komentari: 0
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.