Ovo je samo...
Linin blog
Blog
utorak, svibanj 27, 2008

Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/

19. maj, 2008
TRIBAL FEST 8- »The Year Of Infinite Possibilities«

Prvi dan festivala sam imala 4 radionice tako da uopće nisam imala vremena izaći i pogledati što se prodaje. Rano u jutro kad bi stizala tek su postavljali štandove, a kad sam odlazila su već pospremali. Većina ih je bila vani tako da su navečer sve pospremali.

Radionice su bile super, ALI - bilo je tako nesnosno vruće da smo svi skoro odapeli. Već jedan tjedan su nagovještavali vrućinski val, no u srijedu nisam mogla vjerovati. Kad tu kažu »heat-wave« onda to stvarno misle NAJSTVARNIJE!

Prvu radionicu je vodila Princess Farhana - podučavala je burlesque (inače je trbušna plesačica, no zbog svoje striptiz-prošlosti i ljubavi do parodije bacila se u fuziju trbušnog i burleske). Nadalje je imala vrlo zanimljivo predavanje o povijesti (super super!): kako je burleska imala moćan utjecaj na orijentalni ples u nastanku; o Little Egipt; o Chicago World's fair itd…pa sve do danas, kad mnogi burlesku brkaju sa striptizom. Praktični me dio naprosto nije zaintrigirao, a nekako sam previdjela listu s potrebnim »rekvizitima«- rukavice, grudnjak, viiisoke pete, perje i ostalo, tako da smo većinom improvizirali. Bilo je mnogo hodanja, i kako svašta nešto svući sa sebe… joj, ne znam- meni je stvarno bilo bezveze.

Drugu radionicu je vodila Kami Liddle. Inače ju totalno obožavam, ali mnogo stvari koje smo radili sam već naučila u Zagrebu. Kako god, bilo je zakon, i ono što je bilo novo za mene je stvarno bilo odlično! Ah da, i bilo je užasno vruće. Ubibože.

Treću radionicu je vodila Amy Sigil (Unmata). At this point, kaj da vam velim, moj je mozak već bio na točki vrenja, jer ogroman prostor u kojem je bila radionica nije bio klimatiziran- to je bilo ko da vježbamo aerobik u sauni. Stvarno previše. Ali Amy, genijalno stvorenje ovog svijeta, zašaltala je u 5.-u i radili smo ko pomahnitali. Kod nje sve teče- muziku stavi na glas i samo radiš, bez prestanka- ali sve je toliko logično i tako suvislo povezano da sprovede i najteže kombinacije tako da gotovo svi pohvataju. I iskreno rečeno, kako smo tako luđački radili ponekad sam totalno zaboravila na vručinu jer me sve drugo previše zaokupljalo. Da, Amy je ISTINSKI genijalna, i to sve više. GENIJALKA!!!

Zadnju radionicu u srijedu je vodio John Campton (The roots of Tribal)- tip potječe iz starih vremena kad je tribal bio tek u povojima- Jamila Salimpur ga je uzela u Bal Anat i od tada ostaje vjeran tradiciji predstava koje su onomad uprizorivali na različitim »srednjevjekovnim« sajmovima- to radi i dan danas sa svojom skupinom Habhi 'Ru. Većina toga što uči je jako, emm, staro, nekako isto, odnosno slično ko ono što podučava Jamila. No, rastura činelice- radili smo par ludih uzoraka. Moram priznati da zadnjih pola sata, kad je podučavao ono što sam već naučila, nisa više mogla izdržati pa sam sjela i gledala. Nakon 6 sati saune imala sam opaku glavobolju, iscjeđen mozak i imala sam osjećaj ko da ću upravo umrijeti. Svašta. Mora, totalna, užas živi. Ne znam što sam to pokupila.

U četvrtak sam imala radionicu s Rachel Brice, Zoe Jakes i Mardi Love.

Rachel je bila fenomenalna (sad mi se već i ruga, kao, kaj si opet došla vježbati?) Mada zapravo za mene nema ništa nova, ipak uvijek doživljavam revolucije na njezinim radionicama (kad već misliš da znaš chest lift, evo iznenađenja iznebuha!;))

Zoe Jakes- ne mogu ni opisati kako je bilo preodlično i savršeno. Super super zakon zakon (jeste li primjetili da mi redovito ponestaju riječi kad opisujem odlične stvari?)

Mardi Love- KONAČNO sam imala radionicu s Mardi (svi su mi uvijek govorili da plešem kao ona tako da me je već stvarno zanimalo kakva je). I stvarno, osjećala sam se baš »doma«, podučavala je stvari koje bi i ja, kao što bi ih ja, a u koreografiji (božanstvena) sam totalno uživala. Mardi je totalno različita od svih gore navedenih. Posve drukčija. Motor skupine The Indigo (većina koreografija, kombinacija i pokreta su njezina kreacija) i utjelovnjenje potpune elegancije. Sad mi je jasno zašto je Rachel toliko kuje u zvijezde. Ako bilo kako imate mogućnost ići na njezinu radionicu, napravite si uslugu i idite!

I taj dan je bilo nesnosno vruće tako da sam bila totalno ljuta što nisam do kraja mogla iživjeti svoje oduševljene radionicama- JER SAM NEPRESTANO MORALA MISLITI NA TO KAKO JE VRUĆE. Tu much! Mislim, ko da još nisu čuli za klimu. Navečer su krenuli nastupi. Ah da, između toga sam imala sat vremena za šoping- razočarana sam, više sam očekivala, ali ok, dosta sam izbirljiva.

Nastupi, da…Počelo je blago rečeno grozno. Svi po redu su me razočarali, uz rijetke izuzetke. Ne znam odakle to, ali sad svi furaju al Gothic Tribal (dark side wuhu) ili pak »pin-up-girl-burlesque-sexy jazzy-something«. Totalno čudno. Jako mi je žao, ali očekivala sam puno više profesionalnosti (recimo Ariellah zna napraviti lijepi Gothic Tribal, tako da ne kažem da mi se apriori ne sviđa). Često mi se činilo da je jedino bitno kakav kostim imaš i na koju mjuzu plešeš. A tehnika na nuli. Čak i Asharah, užasno nadarena, se bacila u Gothic. Joooj, bila sam pomalo žalosna zbog toga…. Nekako ne mogu shvatiti sav taj spooky- wowo attitude (a pogotovo kad netko ima neozbiljan pristup pa sve nekako ispada ko igra). Ima i svijetlih primjera: Urban Tribal: WOW- silky smooth. Turbo tabla- tip svira tarabuku, pleše i još je totalno zabavan (i to sve od jednom). Krepavali smo od smijeha. Zakon. Vicki Virk iz Indije- Bhangra rules! Princess Farhana- njezin drum solo s Karimom (Turbo Tabla) je bio užasno zabavan.

Sljedeći dan sam imala radionice s Elizabeth Artemis Mourat (dvije radionice) i s Heather Stants (Urban Tribal dance Company). Radionica s Elizabeth Artemis Mourat je bila turkish romani- fino, ali za moje pojme nas je Elizabeth Strong mnogo više naučila i bolje pleše (soooori!). Na drugoj radionici je podučavala činelice. Za mene opet pre lako. Ništa nova. Mada rastura, ali nakon što sam učila od Suhaile i Jamile, ništa me više pretjerano ne impresionira.

Heather Stants- o njoj se stvarno premalo govori (samo zato jer je iz San Diega?). Još jedno genijalno stvorenje. Radili smo kombinacije u Urban Tribal stilu. Njam. Molim, ako još niste, idite na youtube i pogledajte kako je to krasno!

U subotu su nastupi počeli prije podne u 10, a završili su oko 12. Prije, za vrijeme i nakon radionica sam utrčavala u veliku dvoranu gdje su bili nastupi. Opet hrpa jeze i Gothica (evo jednog utiska: jedna je na suknji imala pričvršćenog šišmiša-proizvodio je nekakva zvukove, a oči su mu blinkale crveno. Svašta.). Svaka čast izuzecima:Habhi 'Ru- legendarna skupina, još uvijek dobar šou »iz starih vremena«, UNMATA- NEŠTO NAJLUĐEGA CIJELI VIKEND- tooootalna ludnica. Cijeloj dvorani je zastao dah, ljudi su ustali i pljeskali kad su završile (ne znam da li se tako nešto ponovilo za vrijeme drugih performansa). LUDILO!!! FatChanceBellyDance- stvarno lijepo, a pogotovo Carolenin solo. Ta žena je tak elegantna, jaooooo (btw. u utorak imam privatni sat kod nje, jeeee). THE INDIGO- ove godine su opet iznenadile s nečim totalno novim- počele su sa Crvenkapicom (Zoe je bila Crvenkapica, Mardi bakica, Rachel vuk), potom su se Rachel i Mardi nešto zezale sve dok nije ponovno uletjela Zoe i otjerala iz s pozornice. Završile su s cijelim bendom Brass Menazeri i s letećim torticama. Bindi koji je Zoe izgubila na pozornici je prodan za 50 dolara (u dobrotvorne svrhe- za životinje). Totalna fešta, ali vidjet ćete na youtube-u.

Zadnji dan sam otišla na samo jednu radionicu (Sri Vishnu Tattva Das-Odissi) jer su performansi bili cijeli dan i nisam htjela ništa propustiti, a i većina dobrih radionica je prošla.

Nakon hrpetine gothica i »pin-up-ajme-šta-se-zezamo«, »ajme-kak-smo-smiješni« smo konačno dočekali Rachelin solo nastup. Da, opet sam ridala, a njezini bokovi su ko podmazani (priznala je da radi na tome). Ah, tu nemam komentara, već znate kako je odlična. Deshret Dance Company od Ariellah je stvarno bila dobra, ozbiljna točka (nešto poput Indigo na početku)- super, jako puno sposobnih plesačica na hrpi i k tome do u tančine razrađena koreografija koja je uz to pričala neku priču. Dark, ali ipak odlično! Kami Liddle i isto totalno oduševila (mada mi je rekla da je spavala samo 5 sati i da je na izmaku snaga)- fakat je sposobna i ima opet neki svoj stil. Tako je završio Tribal Fest i po brzom postupku sam uhvatila bus za »doma« (Garton, California). Danas u jutro sam se prehlađena (da, za vikend je svako juto bilo toliko hladno da sam se opet razboljela) vratila u San Francisco. Ostaje mi još dva dana (AAAAAAAA) tak da još ovo malo vremena moram što bolje iskoristiti (intervju s Jill, tečajevi, privatni sat s Carolenom, pakiranje i nadam se da će mi uspjeti da napravim nešto koreografije za petak kad ću uletjeti na pozornicu, ili barem nešto od kostima!)

Mnogo fotki, mnogo više nego li bi ja ovdje uspjela staviti je već na BSBD-forumu (BlackSheepBellyDance), također i na The Indigo Tribe-u, Unmata Tribe-u itd. Izvor (organizatori): http://bsbd.tribe.net
Ionako nisam fotkala ni snimala kad je bio odliča šou, rađe sam samo uživala i gledala  Takitak je bilo sto kamera i fotića okolo.

Uf kakav post. Dobro da sam u jutro na busu imala višak vremena haha . Jadna Kristina koja ovo mora prevoditi na hrvatski. Tenks Kristina! ((»You're welcome Manca «))

See ya all sooon….to sooon

Slika i tekst ovdje.


26. maj, 2008
Posljednji dani…home sweet home???

Zadnji dani u San Franciscu su prošli brzinom svijetlosti. Iskoristila sam ih do kraja i jedva sam se rastala s tim dragim mjestom, ljudima i od svih ludih doživljaja u zadnjih gotovo 3 mjeseca.

Uspio mi je intervju s Jill (čovječe, nisam znala da je i Sharon Kihara svojevremeno plesala u Ultra Gypsy, a isto tako i Shawna Rai). Večina informacija koje sam dobila bit će u mojem seminarskom radu o Tribal stilu (pismeni dio), a za vizualno antropologiju moram sad na faksu zmontirati kratki dokumentarni film na temu What is Tribal style. Glavno pitanje je bilo: How does your stile differ from other styles of bellydance? What is it like? How would you describe it to a general audience? Odgovore sam dobila od: Elizabeth Strong, Rachel Brice, Kami Liddle, Carolene Nerricio, Jill Parker, Amy Sigil, Kajire Djoumahne, Paulette Rees-Denis, Ariellah. Ako će ispasti dobro i ako mi svi gore navedeni daju suglasnost, nadam se da će biti stavljen na youtube. Should be interesting

Privatni sat s Carolenom je bio super. Primjetila sam mnoge stvari na koje prije nisam baš obraćala pažnju. Tu istu zadnju večer sam po zadnji put hodočastila u Suhailin studio. Već na putu uz pogled na Golden Gate Bridge su mi navrle suze i srce mi se počelo parati…u studiu na level 3 koji je podučavala Suhaila su bile sve moje prijašnje učiteljice, a uz to još i Jamila. Na žalost otkad sam zadnji put s njom razgovarala nisam više imala vremena da se nađem s njom i napravim opširan intervju (sljedeći put sigurno!), nekako me je bilo sram pred njom, ali stvarno je bila ljubazna i puna razumijevanja (natovarila mi je još jednu hrpicu literature) tak da sam se na kraju i kod nje isplakala.
Sa Suhailom sam dogovirila da ću organizirati njezinu radionicu u Sloveniji kad će biti na europskoj turneji u ljeti 2009. Nadam se da će nas do tada biti više oduševljenih izoliranjem guznih i ostalih mišićnih skupina  (prišapnut ću vam da sam i s Rachel dogovarala radionicu također za to ljeto- ali za kolovoz, no ništa nije za sigurno)

U srijedu sam u 11 sati napustila San Francisco, let je kasnio pa sam poletjela tek u 16h. Za Bazar se skoro ništa nisam pripremala (čak i tamo dan ima samo 24 sata) tako da sam na avionu sašila dio pojasa, puno puta hodala na WC vježbati i vrtjela komad dok mi nije krepo komp .
U Amsterdamu sam morala čekati 12 sati (aaaaaa, grozno) na let za Sloveniju, a i taj je kasnio. Stigla sam u noči s četvrtka na petak. Otišla sam otspavati 4 sata, digla sam se rano i sašila kostim. S Bayani smo vježbale ATS prvi puta nakon 3 mjeseci. Na početku je malo bilo kritično jer sam od FCBD-a pokupila svašta nešto pa nam je trebalo neko vrijeme dok se nismo sporazumjele. Ali na kraju smo očito dobro izvele zajedničku točku (navodno su ljudi govorili, zašto je naslov točke 100% improvizacija ako smo ionako sve isto radile haha). Nakon toga drito na generalnu probu i nastup. (uuuuuumornaaaaaaaa, ali bilo je zabavno)

Sljedeći dan sam se sastala sa svojom nastavljačkom skupinom, da vidim što su radile 3 mjeseca, dal su dosta vježbale, i bila sam stvarno blažena kad sam vidjela kako krasno izgleda. Stvarno sam ponosna na njih da su ipak uspjele!

Hvala Meliti (&co) za organizaciju!

Doma sada imam toliko CD-ova, DVD-ova, literature in svega i svačega da komotno mogu godinu dana raditi samo na tome. Uz to čeka me mjesec dana ispita (da, ipak sam još uvijek studentica), putovanje u Pariz i Berlin (Rachel Brice radionice), još 4 tjedna tečajeva do produkcije 21. lipnja i ostale čari (počela sam planirati samostalnu predstavu, stranicu, itd…)

Tako da priča tu ne staje…o svim novostima, radionicama (srpanj će biti intenzivan, mmm), audicijama, predstavama, tečajevima, inspiracijama i tortama od sad provjeravajte na http://tribes.tribe.net/tribalicious ili mi mailajte na mancapavli@gmail.com da vas stavim na mailing listu.

Nadam se da ste dobili uvid SF, njegovu plesnu scenu i dobili pokoju dobru ideju, a ukoliko imate nekih pitanja, samo dajte…

Puno poljubaca svima i che vidjamo!

Klik na tekst i slike.


Prevodi: Kristina aus Štrigova
linasojat @ 14:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 16, 2008


Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/


12. maj, 2008
Raqui and the Cavemen, Jill Parker intensive…



Ponovno sam u San Franciscu…lončić je bio super ali i ovdje se toliko toga događa da sam se morala vratiti. Glavni razlog je intensiv radionica Jill Parker koja je počela u subotu i danas završava.

Što sam dakle radila: prvu večer po dolasku smo imali 3 tečaja (o njima sam već pisala), a drugu večer je bio nastup Unmate i Verbatima zajedno s Raqui and the Cavemen (vrlo poznata perkusionistička skupina), a uz to smo imali bubnjarsku radionicu s Raqui. Što da kažem. Obožavam Raqui od kad sma ju prvi put vidjela. Konačno jedna žena na bubnjevima koja stvarno rastura!!! Radionica je stvarno bila zakon. Nije mi baš jasno, ali bilo nas je samo 4. Počeli smo s različitim varijantama, tehnikom, drilingom, a potom nas je bacila u ritmove. Zaboravite 4/4, odmah smo prešli na dabke i 9/8. Nakon toga je bio zajednički nastup, ona i još dva tipa. Sva sam se naježila. Svirali su stvari sa svog novog albuma Mischief, an kojem jedan od članova svira DUMset (set bubnjeva koji je izumio Liron). U potpunosti promijeni zvuk skupine. Ludo!

Na pozornici su im se na početku pridružile Verbatim (podmladak skupine Unmata) sa svojim ATSom (nije FCBD format, već Improvizational Tribal style by Unmata :)) I one rasturaju. Na poslijetku se pridružio i Lorenzo. Tipa sam doduše već vidjela na youtube-u, ali nije me oduševio. No, u živo moram priznati da je najbolji u skupini. Totalno vlada pozornicom!

Unmata je plesala odmah iza njih. No comment. Ludilo. Predobro.

U petak navečer smo imale 3 «privatna» sata s Amy (jedna kanađanka i jedna iz SF-a). Prava doza. Svaki put kad Amy podučava, shvatim da je definitivno jedna od najkreativnijih i najinovativnijih plesačica, ako ne i naj. Navečer samo otišli pogledati Unmatin nastup u Marakkeshu. Navodno su prije imale više redovitih nastupa po restoranima, no potom su počele gubiti gaže kad su prešle na malo «drukčiji» stil- sad je Marakkesh jedini restoran u kojem imaju redovite nastupe. No Amy kaže da tamo plešu blaže verzije i ne idu baš u krajnjosti. No, imaju iste kostime i rade Unmata stuff. Tako da, ako mene pitate, prilično su lude za taj restoran. Meni je doduše bilo odlično, a hranau jedva da sam registrirala, ali ne znam što misle oni koji su očekivali suknjice i arapsku glazbu.

Nakon večere smo drito išli feštati s cijelom Unmatom i kompanijom. Opet su čudno pogledali moju osobnu iskaznicu, ali dobila sam prolaz Nedostajale su mi cijelovečernje fešte...

Sljedeće jutro sam odmah skupila krpice i otišla za SF. Potom sam išla na Jamilin tečaj, a onda na radionicu Jill Parker. Njezin trodnevni intensiv je super! Stvarno nisam ništa očekivala jer sam prije bila razočarana, ali ispao je Pravi intensiv. Dobili smo knjižicu, imamo predavanja i stvarno onako zapraf plešemo (5-6 sati na dan).

Sutra krećem u Sebastapol, gdje me kao poslastica za kraj očekuje TRIBAL FEST!!!!

More radionica, more performansa, my dream come true. Skoro ne mogu vjerovati da ću ga konačno vidjeti i doživjeti u ŽIVO!

(nakon toka još samo 4 dana i moram doma??? AAAAAAAAA ....ma neeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee)

(ej, nemam vremena ni fotke downloadati, sorrrrry. Budem kad bude vremena (???))

Link.


14. maj, 2008
Blažena



Ponedjeljak je bio izniman dan. Nakon cijelodnevne radionice otišla sam na ručak s Jill Parker. Namjera mi je bila snimiti kratki intervju za moj istraživački rad iz vizualne antropologije, ali mi je crko fotić već prije nego li smo počele. Ja niš kriva, baterije se preko noći iz nekog razloga nisu napunile, tako da od svega toga nije bilo ništa. No, ipak smo pričale o svemu i svačemu. Jill je jako bolesna, ali navodno joj je već buno bolje. Zbog toga je skupina Ultra Gypsy imala dugu pauzu, i ona više nije putovala naokolo po turnejama. Nemojte me ni pitati što joj je sve jer nisam zapamtila. Cijelo sranje. Puno smo pričale i o Caroleni Nericcio - Jill je bila jedna od orginalnih članica FatChanceBellyDance-a, koja je, nakon što je napustila FCBD, takoreći kreirala Tribal Fusion, skinuvši turban, promijenivši kostime, pokrete i uvevši koreografiju - i o tome kako je Carolena (lijepo rečeno) teško prihvatila njezin odlazak. Znimljivo ju je slušati kad govori o »zlatnim godinama« FCBD-a i o tome kakav su u to vrijeme bili bum. Jedna zanimljiva crtica: Jill je u ono vrijeme mogla preživljavati s 2 nastupa tjedno, s time da vlasnici restorana nisu plaćali gaže, ili tek nešto sitno; sva lova je bila od napojnica.

Potom sam se joj pridružila na jednom redovitom advanced-intermediate tečaju. Fino, ali opet smo morali sami osmišljavati kombinacije - to mogu raditi i doma!?... taj njezin princip baš nije među mojim najdražima, ali nekako i kužim što želi postići time: da »usvojimo« pokrete već na tečaju i da ne zaboravimo što smo radili - samo pogađam. Ili je stvarno toliko premorena? Hmmm

Za kraj dana sam išla s njom još na jedan joga tečaj koji je toplo preporučila. Za mene nije bilo ništa naročito, ali sad sam već naučila uživati i pri tome intenzivno raditi na svakom tečaju bez obzira na to kako i tko podučava. Sretna sam bila što sam ju na kraju dana konačno vidjela radosnu i nekako malo više »ljudsku« jer je cijelo vrijeme bila nekako hladna. Dogovorile smo se (sretna slučajnost zbog loših baterija?) da u ponedjeljak nakon TF-a napravimo opširniji intervju za pismeni istraživački rad o Tribal stilovima, a ne samo izjave za vizualnu.

Danas putujem na Tribal Fest u Sebastapol; 1 i pol sata vožnje iz SF-a.

Bit će toliko događanja da bolje da ni ne počnem nabrajati.
Jednostavno najveći Tribal Fest na svijetu.
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA
Ne mogu vjerovat da ću stvarno najstvarnije biti tamo.

Napisat ću vam samo kod koga ću sve ići na radionice i iskopirati redoslijed nastupajućih:

Radionice s: Kami Liddle, Rachel Brice, Zoe Jakes, Mardi Love (!!!), Amy Sigil, Princess Farhana, Heather Stants, Elizabeth Artemis Mourat (Turkish romani, playng zills), John Compton (The roots of Tribal), Lee Ali (Traditional Moroccan Sheikhat+Trance), Sri Vishnu Tattve Das – Odissi dance

Radionice, vending i festival općnito počinju u jutro, performansi u petak.

TF 8 - Friday Night Performance Schedule, May 16, 2008 =

5:00 - Doors open! Whoo-hoo!
5:15-5:25 - Aloha Welcome and announcements about seating, photos, food and RAFFLE!
5:26-5:33 - Tribal Fest 8’s Opening Ritual/Invocation, danced by Tempest & Anaar, Tribal Fest 8 Instructors! (NJ & CA)
5:35-5:48 - Satya
5:50-6:03 - Shakti Dance Movement (HI)
6:05-6:15 - Urban Tribal Dance Company, featuring Heather Stants, Tribal Fest 8 Instructor!
6:17-6:27 - Betty Lee & Essa, Tribal Fest 8 Instructors! (TAIWAN)
6:29-6:38 - Atlantis, Tribal Fest 8 Instructor!
6:40-6:53 - BlackLambs, Students of BlackSheep BellyDance, perform the KD/BSBD Format for ATS BD and are directed by Captain Seba, Tribal Fest 8 Instructor!
6:55-7:05 - Anaar, Tribal Fest 8 Instructor!
7:07-7:37 - Gypsy inFusion, featuring Paulette Rees-Denis, Tribal Fest 8 Instructor! (OR & WA)
7:39-7:48 - The Bijou Project
7:49-8:00 - Martina (CANADA)
8:02-8:12 - Turbo Tabla with Karim Nagi, Tribal Fest 8 Instructor! (MA)
8:13-8:26 - Tanjora Tribal Bellydance
8:26-8:50 - OPEN FLOOR with Dholrhythms!
8:50-9:00 - Vicki Virk, Tribal Fest 8 Instructor! (INDIA & USA)
9:01-9:11 - Sashi & Ascend Tribal Dance, Tribal Fest 8 Instructor!
9:13-9:19 - Asharah (VA)
9:20-9:35 - Blue Lotus Tribe, featuring Christina King, Tribal Fest 8 Instructor! (IL)
9:37-9:50 - TribalTique, Tribal Fest 8 Instructors! (CO)
9:52-10:02 - Mishaal, Tribal Fest 8 Instructor! (JAPAN)
10:04-10:17 - Urban Gypsy, featuring Sahira & Zymmirah, Tribal Fest 8 Instructors! (TX)
10:18-10:24 - Katrina (NV)
10:26-10:36 - Michelle, Tribal Fest 8 Instructor! (TX) Disclaimer: Michelle is presenting her own style, “Pin-Up Girl Belly Dance!”
10:38-10:51 - Evil Eye Belly Dance, featuring Lori Tawasha, Tribal Fest 8 Instructor!
10:53-11:03 - Princess Farhana, Tribal Fest 8 Instructor! Disclaimer: Princess Farhana may perform classical Burlesque down to pasties and g-string. Yay!
11:05-11:20 - Shakra, Tribal Fest 8 Instructors! (Wa., DC)
11:20-11:30 - RAFFLE!

TF 8 - Saturday’s Performances!

10:00-10:09 - RAFFLE!
10:10-10:19 - Gypsy Roll Loke
10:21-10:30 - Om Vanya
10:32-10:38 - Katy Houseman (WA)
10:40-10:53 - Lumina Bellydance Company
10:54-11:01 - Seba, Tribal Fest 8 Instructor!
11:03-11:12 - Room For Cream
11:14-11:23 - Holi Choli
11:25-11:31 - Daniella
11:33-11:39 - Sundari
11:41-11:54 - ORIGIN
11:56-12:05 - Perilium
12:07-12:16 - TABU (NV)
12:18-12:27 - Iza Moon Dance Collective
12:27-12:35 - RAFFLE!
12:35-12:41 - Zara Vaughn
12:43-12:56 - Rock Rose Tribal
12:58-1:04 - Mariana Quadros - (BRAZIL)
1:05-1:14 - Machka Groove
1:16-1:22 - Marisa (NV)
1:25-1:55 - Hahbi ‘Ru, featuring John “The Shiek” Compton, Tribal Fest 8 Instructor!
1:58-2:04 - Lu Sha
2:06-2:26 - NATIUM, featuring Kahlea, Tribal Fest 8 Instructor! (AZ)
2:28-2:37 - Amara Ravanna & The Desert Dudes
2:39-2:53 - Unmata, featuring Amy Sigil, Tribal Fest 8 Instructor!
2:54-3:01 - Tempest, Tribal Fest 8 Instructor! (NJ)
3:02-3:11 - Raks Hakohaveem
3:12-3:18 - Cindy Sanchez
3:20-3:30 - Tribe Marrakech, Tribal Fest 8 Instructors! (CO)
3:32-3:41 - RAFFLE!
3:43-3:53 - Romka, Tribal Fest 8 Instructors! (MD)?????????
3:55-4:01 - Sabrina
4:03-4:13 - Titanya Monique Dahlin, Tribal Fest 8 Instructor! (CO) ????????
4:15-4:24 - Clandestine
4:26-4:39 - The Sexy Scallywags, featuring Samantha Riggs, Tribal Fest 8 Instructor! (AZ)
4:41-4:47 - Michelle Berger
4:49-4:58 - Daughters of Durga (NV)
5:00-5:28 - OPEN FLOOR with Helm!
5:29-5:44 - FatChanceBellyDance, featuring Carolena Nericcio, Tribal Fest 8 Instructor!
5:45-5:51 - M’chelle DeMars (MO)
5:53-6:02 - Nyx
6:04-6:10 - Sonja Collier
6:11-6:20 - Insinuous (NJ)
6:21-6:30 - RAFFLE!
6:31-6:40 - Luminessah
6:42-6:48 - Monique Noelle
6:50-7:03 - Tribal Moon
7:05-7:11 - Somra El Nubia (MO)
7:12-7:25 - Serpent Groove Dance Company
7:27-7:33 - Sabine (OR)
7:34-7:40 - Tricia Clark-Gilley
7:42-7:48 - Rosanna (CANADA)
7:50-7:56 - Grace of DeviantDance (OR)
7:57-8:06 - The Voodoo Sisters (NY)
8:07-8:15 - RAFFLE!
8:16-8:22 - Noelle Brower (NY)
8:24-8:30 - Ms. Zuza (MN)
8:32-8:42 - Lee Ali, Tribal Fest 8 Instructor!
8:44-8:53 - Gypsy Fire Tribal Bellydance (OR)
8:55-9:01 - Shahlah Sutra
9:02-9:12 - Daniela, Tribal Fest 8 Instructor! (FL)
9:14-9:29 - Solstice, featuring Sera, Tribal Fest 8 Instructor! (NY)
9:31-9:39 - Seraphina Fire (NV)
9:40-9:46 - Aepril Schaile (ME)
9:48-9:54 - SuperKate
9:56-10:09 - Sisters of Alchemy, featuring Lava, Tribal Fest 8 Instructor! (CANADA)
10:10-10:16 - RAFFLE!
10:17-10:27 - Akasha (Heike Humphreys), Tribal Fest 8 Instructor! (ENGLAND)
10:29-10:38 - E. Artemis Mourat, Tribal Fest 8 Instructor! (MD)
10:40-11:00 - The Indigo with the Brass Menazeri, featuring Rachel Brice, Mardi Love & Zoe Jakes, Tribal Fest 8 Instructors!
.
TF 8 - Sunday’s Performance Roster! =

11:00-11:10 - RAFFLE!
11:10-11:23 - Poetry In Motion
11:25-11:34 - Hillbelly
11:36-11:45 - Sultan’s Treasure
11:47-11:56 - Bohemian Bellies (AZ)
11:58-12:04 - Trudi (TX)
12:06-12:15 - Tribal Reflections (KS)
12:17-12:23 - Lisa Hyde
12:25-12:34 - Raven Serpent (IN)
12:36-12:45 - Hipnotic Tribal Belly Dance Troupe (IL)
12:47-12:56 - The Bedouin Dance Company (CANADA)
12:58-1:07 - Hands of Kali (WA)
1:08-1:18 - RAFFLE!
1:19-1:25 - Eugenia Hu (VA)
1:27-1:40 - Samsara
1:42-1:51 - Blue Damsel - Tribal Fest 8 Instructors!
1:53-2:02 - Lunatics Unveiled (MI)
2:04-2:13 - Terre & Camille of Gaiananda Music & Dance Ensemble (OH)
2:15-2:28 - RockaBelly
2:30-2:36 - Teresa Camp
2:38-2:47 - The Screaming Harpies, featuring Akasha/Heike Humprheys, Tribal Fest 8 Instructor! (ENGLAND & GERMANY)
2:49-3:03 - BlackSheep BellyDance - perform the KD/BSBD Format for ATS BD! Directors and Founder, Seba & Kajira Djoumahna, Tribal Fest 8 Instructors! (CA & HI)
3:05-3:12 - Rachel Brice, Tribal Fest 8 Instructor!
3:14-3:27 - Verbatim, Directed by Amy Sigil, Tribal Fest 8 Instructor!
3:28-3:38 - LAST RAFFLE of TF8!
3:40-4:10 - OPEN FLOOR with Raquy & The Cavemen, Tribal Fest 8 Instructors! (NY)
4:10-4:27 - Deshret Dance Company, featuring Ariellah Aflalo, Director and Tribal Fest 8 Instructor!
4:29-4:42 - Troupe Joweh!
4:44-4:57 - Aruna’s Shift-A-Belly
4:59-5:12 - Bastet
5:14-5:23 - Soubhi Kiewet & Nur Barrie (NC)
5:24-5:30 - Aradia of Zingari East Fusion Dance (RI)
5:32-5:41 - The Mezmer Society w/ August Hoerr & Onca Of Baraka Mundi. Onca, Tribal Fest 8 Instructor! (NC)
5:43-5:53 - Kami Liddle of the Bellydance Superstars, Tribal Fest 8 Instructor!
5:55-6-something - BoomBoom Bollywood, featuring Samantha Riggs, Tribal Fest 8 Instructor! (AZ)

P.S. Ovo gore sam napisala na putu u Sebastapol. Vozila sam se s Bonnie koja je do nove godine vodila prodaju Melodia, svima znanih tribal hlača. Svašta. Sad se već družim s curom kod koje sam na couchsurfingu - zamislite koji san snova: otišle smo na neku hard-core organic farmu, skuhale si njam vegansku večeru, otišle pješačiti u Redewood šumu u okolici, a upravo smo završile namakanje u hot-tube-u gdje smo si priuštile vegansko božanstveni sladoled. Blažena. (A sutra Tribal Fest!)

Fotke: 1. medvjedić iz Hot Pot studia (Is my Tribal showing?)
2. Raqui
3. dio Hot Pot studia (Verbatim se šminka za nastup)
4. Moja večeeeeera danas (njaaaaaaaaaam)


Za slike i tekst klikni ovdje.


Prijevod: Kristina
Tenks Kris!
linasojat @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 9, 2008

Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/


4. maj, 2008 
...punom parom naprijed



Mada me pomalo brinulo, ipak sam se odlučila za taj yoga Teacher Training. Učiteljica Janet Stone je zakon. Svaki dan imamo po podne par sati, a uz to i njezin tečaj, tako da imam nekih 5 sata yoge na dan, uz ostale plesne tečajeve. Sada je omjer plesa i yoge 1/4. Moram priznati da mi baš godi, jer mi je grupnog «bellydance sweat driling» već fakat blo pomalo (ili više) dosta. Daleko od toga da se ovdje ne znojim, ali malo je drukčiji attidude 

Sada sam počela unajmljivati dvoranu u okviru San Francisco Dance Centra; jeftinija je, bliže hostelu, mnogo je veća i vlada prava plesno-baletna klima.  Sada se više posvećujem plesu, improvizaciji, i možda mi konačno po prvi put u životu uspije napraviti koreografiju za sebe (do sad sam uvijek improvizirla na bini). Kako god, koreografirani ili improvizirani komad ćete imati priliku vidjeti na Bazaru - jel se tko osim mene isto veseli?

Ovaj tjedan je National dance week, tako da ima puno besplatnih tečajeva. U okviru toga sam išla na jedan pilates i jedan modern Fusion Rythms tečaj. Uz to ima još hrpetina priredaba posvuda. U četvrtak sam išla na dva tečaja i upoznala Lisu (Ultra Gypsy) koja je bila zamjena Jill Parker (ona u posljednje vrijeme ima hrpu zamjena, ali priznajem da je na Lisinim tečajevima bilo bolje). Lisa mi je pričala da Jill ima veliku krizu (osobnu, zdrastvenu...) tako da se joj to vjerojatno reflektira na podučavanje - pričinilo mi se da nešto nije baš u redu s njom. No, i Rachel je spominjala da se razboljela, tako da mi je sad jasnije zašto sam bila toliko razočarana s njom. Sljedeći tjedan idem na njezinu vikend radionicu, tako da se nadam da će barem ovaj put biti nešto bolje.

U petak navečer sam otišla na tango (tečaj,koncert i milonga - društveni ples), čisto onako za zabavu; to sam našla u časpisu za National dance week. Obožavam tango, tako da sam bila totalno blažena; naime, imali su cijeli orkestar koji je vodio jedan tip nominiran za Grammy, a poslije je i svirao u živo za milongu. Njam. Hrpetina inspiracije i uživancije.

Konačno sam otišla i u taj famozan Marrakesh restoran. Tamo je između ostalog svojevremeno nastupala i Rachel Brice (ah da, rekla mi je da ona priča da su je napucali zbog kostima nije istinita!). Išla sam vidjeti Andreu (učiteljica iz Suhaila School of Dance) jer mi je rekla da će nastupati s orkestrom. Očito se plan promijenio, jer na kraju nije plesala ona, već neka druga cura, koja je bila toliko dosadna da sam se morala prisiliti da ostanem pogledati i drugi dio predstave. Restoran je bio totalno razočaranje, jako loš orkestar (u drugom su se dijelu doduše zamijenili pa nije više bilo tako grozno, ali iiiipak!), posluga još lošija, hrana ništa naročito, a sam prostor izgleda ko da je maltene zapušten (većinom sve kako mi je pričala Rachel). Totalno razočaranje.

Nadam se da ću sljedeći put uspjeti napisati još nešto o yogi, jer o tome imam trenutno najviše za pripovijedati

Fotka: Lisa (s Ultra Gypsy at Baxtalo Drom) 

Fotka i tekst na ovom linku!


8. maj, 2008 
Vrući lončić…moj novi dom!!!



Lijepi pozdrav iz vrućeg lončića! Trenutno se nalazim u HOT POT studiu u Sacramentu - dom skupine UNMATA! Kao što znate, nakon što sam briznula u plač na Rakkashu, gledajući Suhailinu skupinu kako izvodi UNMATINU koreografiju, shvatila sam da ih fakat totalno obožavam i da obavezno moram otići u Sacramento na njihove tečajeve. No, na žalost San Francisco me čvrsto držao u svom zagrljaju (tečajevi, radionice itd…) sve do utorka kad se ispostavilo da imam 3 dana koja bi fino mogla iskoristiti za posjet Unmate. Amy me na Rakkashu pozvala da dođem pa sam ju u utorak konačno nazvala. Nevjerojatno koliko je ta žena ljubazna - odmah je bila za da sljedeći dan uletim i ostanem u HOT POT studiu. Sljedeći dan sam spakirala pinklec i nakon dvosatne prekrasne vožnje vlakom stigla u Sacramento.

U studio su me stvarno lijepo primile i odmah sam dobila osjećaj k'o da sam našla dugo izgubljen dom.

Amy Sigil (voditeljica skupine) je naprosto jedna naj-coool osoba koju poznajem. Kad sam bila na njezinoj radionici u Njemačkoj saznala sam da ima dvije kćeri (nevjerojatno, jedna ima 13, a druga 11 godina), a sada je lezbijka, kao i većina plesačica u grupi, i ima totalno otkačenu curu, Raven. Skupina je poznata po tome da se cure ne depiliraju, plešu ekstra brzi ITS (improvisational Tribal Style), popuše pozamašnu količinu trave i rade definitivno samo i sve što im padne na pamet (komad Pony play je bio jako konzervativan; pa Acrilic suspension, gdje su se plešući porezale i slikale s krvlju; Bloodmoon Zoo - «bellydance» predstava u kojoj su sve točke bile «životinjski» osmišljene (Mira Betz je bila meduza, Suhaila lav, Amy žirafa). Ukratko, UNMATA kicks ass!!!

Uz sve to Amy je tako skromna i toliko skulirana da je naprosto nevjerojatno.
Jučer sam bila na 3 njihova tečaja. Bilo je ful naporno, ali na način IT HURTS SO GOOD. Naučila sam ogromno novih stvari i...ah, naprosto nemam više riječi kojima bi opisala kao su predobre.

Studio je prepun slika, kostiju, nakita, svijeća i svijećica, CD-ova, knjiga, sitnica i prije svega pregršt mjuze. Jeeee, opet doma =). No, ne trebate se previše bojati, još uvijek sam straight, depiliram se i ne pljugam, haha.

Danas će bit Raqui (and the Caveman), bubnjarska radionica, a potom Unmata i Verbatim (njihova druga skupina). Sutra nastupaju u jednom (opet Marrakesh) restoranu u Sacramentu, gdje navodno sve plešu «više bellydance», jep, uključujući velove, doduše crne, ali ipak velove!

Ah da, što sam do sad radila? U nedjelju sam završila s Teacher treningom; još uvijek sam oduševljena kako je bilo efikasno; u ponedjeljak sam vježbala sama i zapala u svoju već poznatu depresiju «ja fakat niš' ne znam»; hodala sam na različite tečajeve: Jill Parker, Suhaila, Ariellah; i još jednom sam imala mučenički privatni sat s Andreom (Suhaila format; SSD).

Ah da, uz sve to sam se i razboljela (tlači me angina), ali nemam vremena baviti se s takvim glupostima, tako da zapravo sve skupa ignoriram. 

Link na fotku i tekst.


Prevodi: Kristina aus Štrigova
linasojat @ 10:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 5, 2008

Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/

30. april, 2008
100 km/h



Moj život trenutno ide brzinom 100 km/h pa se moram čvrsto držati za sjedala da ne ispadnem.

Ispričavam se svima koji ste mi pisali mailove, a nisam vam odgovorila jer nisam imala vremena. Jako, jako zaostajem s različitim obavezama, tako da mi ovaj tempo već polako ide na živce, pa makar je ovdje tako spektakularno dobro.

Level 2 radionice kroz tjedan su bile odlične. Mislim da je ipak ponedjeljak bio najteži (fizički, jer nas je uuuuužasno tjerala na drilingu), ali drugi i zadnji dio koreografije, koju smo do petka čak obradile, je toliko zakompliciran da smo se fakat mučile svaki dan. Samu koreografiju bi i čak nekako navježbale, ali te proklete činelice. Ne znam da li je to bilo namjerno, ali uvijek je našla baš one uzorke za činelice koje je bilo najteže svirati uz zadanu kombinaciju.

U petak smo po jutarnjem drilingu imali testiranje za Level 2. Prvo ponovno pismeni dio koji nije bio mnogo teži od onog na level 1, možda nešto više mozganja, a potom jedan (ili i više?) sat praktičan dio. No, praktičan dio je bio do sad nešto najtežega uopće. Ionaki si već pod pritiskom zbog same činjenice što te testiraju tako da daješ sve od sebe, bar što se mene tiče. Radili smo svaki pokret full time, u svim pozicijama (+hold), dakle flat, relevee, jedna u relevee+druga u low jazz passe (aaaa, ta je ubitačna), promjena, opet u releveeu, pa u gran plie (nikih 100 puta). I tako sa svakim pokretom. Aaaaaaaaaaa.

Potom još kruženje po dvorani - kvadrati oko stožaca sa svim mogućim kombinacijama (foot patterns sa pokretima na full time). Teže nego li sam očekivala. Već nakon onog za prečkom smo sve bile na izmaku snaga. Kao poslastica za kraj još smo morale držadi straddle squat u svoj svojoj ljepoti sa rukama naprijed, sa strane i otraga i to cijelu vječnost. Kad je konačno rekla svoj: »Inhaaaaale, ewhaaaaale, and you're done« samo bile sve već bile toliko na izmaku snaga da je jedana doslovce briznula u plač, a ostale smo se zabile svaka u svoj kut u neku vrstu ponizne kontemplacije.

Glede na to kao mi ide na level 3, nekako sam već onda očekivala da ću uspjeti položiti, ali ipak je to sve skupa bio šok.

U petak neposredno prije testiranja mi je Suhaila dala omotnicu u kojoj je pisalo da sam certificirla Level 1, a danas sam dobila i drugo pismo da sam certificirala i Level 2! Yeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!! Uspjela. Hvala Bogu.

Moj plan je bio da se nakon tih dvaju certifikata više posvetim tribal fusionu i jogi i neko se »udaljim« od Suhaile, jer ne želim da me previše usiše u svoj svijet. Preobrat se dogodio 3 sata po testiranju.

Od Suhaile k Garyju Kraftsowu i neočekivano još i k Rachel Brice.

Kroz vikend, od subote do ponedjeljka, mi je bio plan da coucsurfam kod jednog starijeg para u San Rafaelu. Obzirom na prijašnje iskustvo bilo me je malo i strah, ali kad sam došla tamo morala sam se smijati. Imala sam svoju malu kućicu usred njihovog vrta. A i njih dvoje su usprkos svojim godinama bili zakon, zabavni i užasno ljubazni.
U petak navečer sam po testiranju išla ravno na radionicu, tako da baš nisam imala nešto vremena razgovarati s njima, ali odlučila sam da ću slavljenje svog rođendana premjestit na ovaj vikend, glede na to da je prošli bio čisto sranje. Kućica iz snova usred vrta bila je tek početak.

Garyja Kraftsowa, učitelja joge, koji je ovaj vikend vodio radionicu Optimal health, je Rachel Brice uvijek kovala u zvijezde i u Kostariki me je nagovarala da idem s njom na teacher training. Sretna sam što sam za vijeme mog boravka ovdije imala priliku ići barem na jednu njegovu raionicu, jer i on uvijek putuje; još je nedavno živio na Havajima/ u Los Angelesu tako da ga je teško uhvatiti u SF-u!

No prvi dan me je više od njega šokirala Rachel Brice. Prema mojim saznanjim ona je do 27-og morala biti na turneji po Aziji. Eto očito nije bila, jer je i ona došla na Garyjevu radionicu. Bila sam totalno sretna što je ponovno vidim, a tako i ona . Tamo sam upoznala i Deb (jedna od bivših članica Ultra Gypsy) koja je bila Rachelina asistentica na njezinoj zadnjoj radionici u Las Vegasu. A Rachel je rekla da je totalno ludo da smo upravo nas dvije, njezine jedine asistentice koje je do sada imala, došle na Garyjevu radionicu. Deb je nažalost već 5 mjeseci bolesna, tako da je već nakon prve radionice otišla.

Gary je stvarno super. Svaki dan je bilo bolje. Većinom je samo predavao (radionica je bila svaki dan od 11 do 17.30), a vježbali samo nekih sat i pol do dva sata na dan. Složile smo se oko toga da ti Gary otvara vrata u jednu ooooogromnu novu sobu i meni se čini da smo svi nekako poniženo prihvatili činjenicu da smo, mada možda nesvijesno i nehotice, jogu promatrali kroz niz prdrasuda. Gary ima toliko znanja da smo se u trodnevnoj radionici samo dotakli svega što bi bilo zgodno jednog dana znati.

Za mene je naravno vrijeme provedeno s Rachel bilo neprocijenjivo. Zajedno smo prežvakavale Garyja, išle na ručak i družile se pod odmorom. Madam sam joj bila asistentica u Kostarici, nažalost nisam imala još vremena s njom nešto dulje razgovarati jer je uvijek zauzeta i svi se motaju oko nje. Tako da je ovo bio blagoslov; konačno sam imala priliku bolje je upoznati i razgovarati s njom o svem mogućem. Na radionici je bio i njezin otac (super tip, možda jedino malko suzdržan), tako da sam i s njim puno razgovarala.

U nedjelju me je Rachel nakon radionice pozvala u Amnesiu, slavni bar, gdje je jednom mjesečno i Baxtalon drom. No, da skratim, spakirala sam se nakon radionice i već u nedjelju otišla u hostel u SF, uspjela sam se snaći u Amnesii gdje smo zajedno s njezinim tatom slušala blues i grupu Honey drops (http://www.myspace.com/thecaliforniahoneydrops)

Super atmosfera, funky bar i odlična publika. Na kraju je nastala prava fešta i Rachel i meni je uspjelo na plesni podij povući i njezinog tatu. Već su mi nedostajale takve fešte, a ako je u paketu i Rachel onda je još savršenije 

Ah da, kao što sam već spomenula, prebacila sam rođendansko slavlje: s domaćinima sam zaključila da njihova kći radi u mojem trenutno najdražem restoranu gdje serviraju samo sirovu hranu (Cafe gratitude). Tako smo u subotu otišli tamo na večeru, a kad je moj domaćin Simon spomenuo da slavim rođendan uzeli su mi na pola pojedenu toricu i popravili iznenađenje: cijeli staff je zafeštao na rođendanski komad od Beatelsa, a s njima i pola restorana. Što sve neću dožvjeti.

Sve u svemu, to je bio vikend iz snova.

Rachel me je opet pozvala kao asistenticu u Kostariku, tako da ću se najvjerojatnije još ove godine vratiti u Ameriku.

p.s. i što radim ovja tjedan, uz sve ostale tečajeve? Imam vinyasa yoga teacher training z Janet Stone! Već sam ga spomenula, tako da danas počinjem.

Fotke: 1. Cafe gratitude - Jane&Simon (moji couchsurfing-domaćini)
2. Moja (sirova) rođendanska tortica 
3. Gary Kraftsow - caaar! 

Slike i tekst na slovenskom: klik


Prijevod: Kristina
Tenks Kris!

linasojat @ 10:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, travanj 24, 2008

Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/


22. april, 2008
Dance when you're broken open



Najprije zahvaljujem svima na lijepim željama za rođendan. Šteta, ali to mi je bio najbijedniji rođendan u životu. U zadnje vrijeme naprosto ništa nije kao što bi ja htjela. Pokušavam se utješiti mišlju da sam ponovno punoljetna.

Usprkos tome, već sama vožnja u Santa Cruz je bila totalno deziluzionirajuća (taj dio priče sam prošli put ispustila). Naime žena s kojim sam se vozila u Santa Cruz je naprosto bila blesava (dijelile smo troškove za unajmljen auto i prijevoz). Dozlaboga neljubazna. Majke mi ne kužim kako nekima uspijeva biti tako neuljudan. A stvarno sam se jako trudila da budem maksimalno ljubazna, pozitivna i uslužna jer mi je ona kao činila uslugu što se vozim s njom. Još sam se i 40 minuta morala voziti do te žene, a ona je bila stacionirana u hostelu pa smo se onda zajedno vozile do Santa Cruza. Uopće se nisam zamarala s pomisli da je zamolim da me pokupi ili slučajno odfura do mog stana jer bi valjda za nju to bilo stvarno previše uslužnosti. A povrh svega još i loše couchsurfing iskustvo. Tip očito nikad nije čuo za gostoljubivost. Stvarno mi se učinilo da me okružuju sami »not nice« ljudi, isključujem svijetle primjere s radionice.

Po noći jedva da sam oko sklopila jer je bilo uuužaso hladno, a moji hip flexori su umiral na onom kauču, valjda bi bilo bolje da sam spavala na podu! A onda mučenje na radionici i samo dril dril dril dok ti mozak ne izgori i još više od toga…Uz to još su me i stopala počela toliko boljeti da skoro šepam. Na desnoj nozi (čini mi se relevee) imam osjećaj da će mi kost doslovno probiti korz jastučiće na tabanima. Blah.

Suhaila mi je rekla nek si pod hitno kupim one podlogice (ne znam kako se to točno zove) za prednji dio stopala, ali nisam imala vremena kupiti ih.

Drugi dan je driling bio još i gori, a za mene osobito zbog stopala. Unatoč svemu odlična radionica, ali uf …taj dril. Rotacije po sobi izgledaju otprilike ovako: radiš kvadrate po sobi (u paru ili u vrsti); imaš neki pokret, hodaš taj i taj tajming; pa ideš jedan kvadrat naprijed, dva nazad, tri u desno i četiri u lijevo. Uz to što ti se već manta od drilinga još moraš paziti kud i kako hodaš, što je ponekat fakat pravi pothvat.

U subotu je Suhaila »in depth« dijelila s nama svoju priču o svom bivšem mužu. Kad je u ljeti bila na europskoj turneji, on i Tiffany (njezina asistentica) su se odselili u Miami. Nije ni sanjala o tome da bi njih dvoje mogli biti skupa. Kako joj je on ujedno bio menađer, već joj je na samoj turneji nakopao hrpu problema, a da ne govorim o tome da su se Suhaila i njezina kći Isabella doma vratila u praznu kuću. Ništa joj nije ostavio! Prvi tjedan je kupila krevet za Isabellu, a sama je spavala na podu. A sad si kao menađer prisvaja sva prava - na slike, mailing liste, snimke, a ono što je najgore, prisvaja si i pravo na njezino ime! Sve u smislu: Ionako sam ja stvorio »Suhailu« pa onda mogu stvoriti i novu. Haloooo??? A Tiffany? Strašno me zanima što se desilo na drugoj strani, ali još uvijek si nekako mislim: Ne diraj muža od druge, ili partnera kad smo već kod toga. Nema veze ako imaju probleme, sve dok su još skupa, miči prste!

E da, odatle i potječu majčice koje su sad vani sa sloganom: Dance wen you're broken open. Pa i njezina slolo predstava od lipnja je dokaz da može i bez njega, pa je zato naslov predstave The phoenix. A u svibnju se seli iz studia. Sve to u znaku novog početka.

I toliko svakakvih nedaća ju kači da je sve skupa već stvarno apsurdno. Jedna iz Atlante mi je govorila da joj je njezina učiteljica preporučila da ne ide na njezinu radionicu jer ionako neće ništa naučiti. I k tome komentari od ostalih u smislu: ” Oh, you’re one of those.” Kao ti Suhaila-people. Ma na živce mi ide što svi misle da ako imaš njezin certifikat budeš plesao kao ona. Već smo s Andreom razgovarale o tome da to što plešem nema veze sa Suhailinim formatom. Ona je upravo jedna od učiteljica koja ohrabruje svoje učenice da istražuju stilizacije - baš je zato svoju skupinu prepustila Amy iz Unmate da ih za Rakkash nauči tribal fusion koreografiju.

Aha, one koje ste vidjele DVD-e s Jamila-formatom (The archive series), na njima Suhaila podučava mamin format (snimke su jako stare s užasno smiješnim tajcama i frizurama). E, kad su se ti dvd-i snimali Suhaila je imala 14 godina!!! (Okej istina, izgleda mlada, ali 14!!!) S toliko godina cura je već imala turneje, poučavala ful-time i prehranjivala svoju obitelj. I kaže da je već s 12 godina bila sita svega što je vidjela u bellydance-svijetu. Zato je tada počela razvijati svoj format (s guzovima i svim ostalim). Ako mene pitate ima već sva prava da ode u penziju.  (zezam se, nadam se da to nebu još tak brzo!)

U subotu je bio Suhaila dinner show, gdje su nastupile različite plesačice, neke s radionice, neke iz SSD-a. Bilo je super, večina točki je bila na jako viskom nivou. Na kraju je i Suhaila ustala i malo zadensala. Zgodno, zabavna večer, ali svi smo bila više nego umorni. No, nakon showa dok sam pješačila »doma« me minula volja do svega. Čista depresija. Vjerojatno zbog svega skupa - umor, ljudi, Suhaila, a k tome nisam znala da li ću uskoro moći u krevet. I onda, naaaaravno, dođem doma, umorna na smrt, i moji domaćini su gledali film (5 ih stanuje u kući) tako da nisam imala izbora doli da umrem na kauču i čekam da odu spavati.

U nedjelju (juhu, brzdej?) sam bila više nego na rubu snaga (i živaca). Dril dril dril till you drop. Certifikat je bio malo teži od mojih očekivanja. Pismeni dio je bio poprilično detaljan, trajao je 40 minuta, ali znala sam, tako da nije bila neka frka. Praktični dio je išo ko po loju (no, barem za mene je bilo lako). Suhaila ima puno razumijevanja ako ne razumiješ neki zadatak, tako ako ju pitaš, bez problema ponovi. Ipak jednu je toliko iscijedila da je izašla na trenutak jer je bila u potpunom očaju. S nekim stvarima je stvarno iznenadila: recimo alternating hip squares half time - to je isto jedan biser: s tima i ja imam problema, a kamo li ostali na Level 1!

No, predpostavljam da sam položila (berem glede na to kako se danas Suhaila sprdala sa mnom na Level 2).

Hvala Bogu, jučer navečer sam ve vratila u Oakland k Lisi i Philu, isplakala se pri Lisi i namjestila se na svoj deflating krevet koji ima plahtu , ustala danas rano, u 9 smo već počeli s Level 2 weeklong; svaki dan radionica od 9 do 16.

Level 2 je pooootpuno druga priča. Level 1 je očito bio eeeeeasy. Nadam se da ću imati prilike više napisati o tome…kasnije…jednom…

A vi se samo slobodno raspišite o Bellyqueen, ili o čemu vam srce poželi, baš me zanima kako je bilo! Amar obožavam, a ostale još nisam vidjela tako da ne znam ništa.
I fotke dobijete kad nađem vremena 

Tekst na slovenskom: klik na link.


23. 4. 2008.

Level 2 weeklong



Nooo, i odmah nakon Level 1 sam jučer u jutro otišla na Level 2 weeklong: od ponedjeljka do petka, svaki dan od 9 do 16. Slasno.

Suhaila je u ponedjeljak startala kao da cijela grupa već godinu i pol trenira na Level 2, na pola već u Level 3. Osnovna razlika između jedinice i dvojke je brzina. Na jedninici imaš sve quarter time (na 1 je downbeat) ili half time (downbeat on the up čak i duble time), na dvojci već sve moraš raditi full time (hips on the up čak i duble time). No meni se to prije nego sam počela hodati na njezine tečajeve sve činilo tako jednostavnim: pa kako to, nikakav layering? Činilo mi se da će biti jednostavno. No, sad znam da je mnoge stvari s Level 2 teže izvesti nego li layering na trojci.

Prvi dan je bio ubitačan. Nakon jednog sata sam već bila totalno izmoždena, i kad sam pogledala na sat skoro me šlagiralo. Nakon sat vremena već počinješ dobrano ignorirati one glasove u glavi koji te napadaju s raznim mislima odpora (»nemoj me zajebavat, pa je'l može malo pauze, ovo pak stvarno ne mogu, baaaa, to je preteško, a jel može još jedna rotacija!!!!???, jel konačno mogu pustiti to što držimo jer više ne mogu, noga me boli, joj moj hip flexor, je'l bi moja susjeda mogla biti malo sporija jer ništa ne mogu, kad će ručak,….). Mislim, daleko od toga da utihnu, ali od tog trenutka mi se čini kao da sam se stvarno unjela i da čak nisam trpjela sto na sat. Samo nekih 70-80% sam trpjela  NE, fakat, ono što mislim da se je desilo: pustila sam onu svoju tupavu želju, potrebu i očekivanje da sve osvojim istog trena, u potpunosti i da izdržim sve vježbe. The art of leting go. U jogi: nenavezanost na plodove svog rada. To mi se čini sve bitnijim. A uz to i to da prestaneš suditi: druge, sebe, postignuća, stilove,… Jedino što je bitno je da radimo. Vježbamo, ustrajemo, itd.
Kao što je rekla Suhaila: It’s a struggle, and it’s supposed to be. Neprestano se moraš truditi i mučiti. Kao što se trenutno ubijamo recimo s alternating hip squares half time+chasee, pas de bouree, tako ćemo se na trojci nakon što osvojimo ovo ubijati na primjer s svim mogučim uzorcim s činelicama s vodećom lijevom rukom. Stalno bude nešto, tako da, you better start letting go!

Nakon pauze sam opet bila spremna za još jednu duuuugu dozu drilinga, ali nisam znala (HVALA Bogu!) da je drugi dio popodne koreografija/plesna notacija. Uf- za mene puno lakše od drilinga. Razdijelila nam je jednu od njezinih koreografija, napisanu u »bellydance« jeziku pa smo morali dešifrirati i po dijelovima joj to demonstrirati; jako zanimljiv način rada. Prilično teška koreografija (napravljena upravo u svrhu drilinga i dešifriranja/notacije, a pogotovo ako dodaš ubrzanje s trojke i obično uz to još i neki layering). Kad smo odradili već pozamašan dio, i kad sam se baš fino zakukuljila u osjećaj »o-kako-je-ovo-zabavno-let's-bellydance«, dodala nam je još za svaku sekciju različite uzorke s činelicama (između četvorke i petice, sinkopirane, bez pardona, ko da je to samorazumljvo da svi znamo). Fino. Izzzzzzazooov! (ne frustracija, haha)

Kako sam danas već ionako cijeli dan bila u studiu, ostala sam i na Level 3, jer je i taj podučavala Suhaila (nemam pojma odakle me tog trenutka oblila nevjerojatna količna energije). Bilo je stvarno super i nevjerojatno kako se moje misli i mogućnosti mjenjaju iz dana u dan. Primjer: uvijek sam bila uvjerena da neću moći nikad napraviti mušku špagu. Danas mi se učinolo bi je mogla izvesti samo ako dovoljno vježbam. Onda gluteus duble time - prošli tjedan mi se to činilo ubibože, neizvedivo, danas mi je išlo skoro već glatko. Fast speed idem dalje. Yeeee  

Okaj, sad sam već stvarno toliko umorna da mi se oči sklapaju. Nadam se da i vi nadvladavate neke naizgled nepremostive zapreke. ;-)

Fotke:
1 - Santa Cruz- dvorana za vrijeme odmora. Ti stošci stvarno usmjeravaju promet - da slučajo koja ne bi smanjila kvadrad za vrijeme rotacija (no, na toj smo radionici imali i veše neko kvadrat) 
2 - poklon mojoj mami za rođendann (ipak je ona rađala, ne ja! nemam nikakvih zasluga  MY MAMA RAKS!!! ( mada dječji broj, može se kupiti u Santa Cruzu) 

Slike i tekst direktno na linku.


Prijevod: Kristina

Tenks Kris!
linasojat @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, travanj 22, 2008


Za nas koji ne kužimo slovenski, Kristina se pobrinula da ipak budemo u toku s Mancinim dogodovštinama u prijestolnici tribal trbušnog plesa. Pripomažem širenju trbušnog plesa, pa stavljam postove na svoj blog, naravno uz Mancino dopuštenje.  I svakako preporučam čitanje mancinog bloga, bilo na slovenskom (tko razumije) ili na odličnom hrvatskom prijevodu: osim što je zanimljivo kako trbušni ples funkcionira u Americi, razmišljanja i stav mlade umjetnice Mance su zbilja zreli, poticajući i čitanja vrijedni!  Nije se prevodilo otpočetka, pa počinjemo s 12. travnja. Uživajte!


Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/

12. 4. 2008.

Backbend WS, Suhaila student show, level 3 breaktrough, Jamila...


No, još jedan i ekstremno naporan tjedan je iza mene. Nažalost jedva da sam imala vremena da nešto pojedem a kamo li za pisanje bloga. Ono malo vremena što mi je ostalo, odnosno što sam si sama uzela, potrošila sam na pisanje jednog istraživačkog rada za faks.

U subotu sam uz ostalu jogu otišla i na radionicu Baskbend Booster s Jill Miller. Nekako sam već očekivala što ću raditi (camel, locust pose….) ali na poslijetku je bilo nešto potpun drugo, većinu vježbi sam prvi put vidjela. Bilo je mnogo istezanja ramena (na sto i jedan način), hip flexora (psoas) i jačanja leđnih i trbušnih mišića. Super, super radionica, zakon učiteljica. Puno objašnjava anatomiju i predstavila je svoje mekane kuglice za masažu leđa. Kad je naime imala ozljedu ramena nije imala toliko keša da bi svaki dan mogla hodati na masaže, kao što su joj preporučili, pa je izmislila te kuglice. Odlična stvar. Doduše boli, ali sljedeći dan sam osjećala koliko su mi pomogle!

Istu nedjelju je bio i Suhaila Student Show u restoranu Monteros, koji se održava svaku prvu nedjelju u mjesecu. Očekivala sam veću pozornicu, veći restoran i definitivno bolje nastupe. Nažalost nasupale su samo dvije od učiteljica SSD-a (Suhaila School of Dance), a i od njih sam više očekivala. Jedna od mlađih je zapalila s hip hop fusion komodaom, jako zgodno. Jako, jako puno je bilo Suhailinih koreografija, samo što znam kao bi morale izgledati ukoliko je sve kako bi trebalo biti, pa je ponkad i trebalo zažmiriti na jedno oko.

Jako sam sretna što imam prilike družiti se s Andreom. Puno mi je znala pričati što se događa u Suhaila Dance Company- spomenula sam joj kako mi se čini da nivo izvedbe očiti nije više isti kao što je bio za vrijeme Sheherezad predstave, i da nema ni jedne plesačice iz tog doba. No, objasnila mi je da Suhaila sada svoju kompaniju tj. plesačica koje su u njenoj izabranoj skupini naziva Suhaila's Repertoire Collective, a ne više Suhaila Dance Company, upravo zato što joj se čini da nisu dovoljno dobre. Toliko o tome da je netko dosljedan. Svaka čast, konačno netko tko priznaje da nije sve više tako dobro kao što je bilo. 

Jill Parker tečaj: Što da kažem: i ovaj put sam bila jako razočarana time što smo radili. Pokazala je flutter (ništa nova, ni što se tiče objašnjenja), a potom smo opet imali cijelo stoljeće improvizacije. Opet nije ništa naučila. Haloooo.....(još uvijek se nadam da bude bolje).



No zato je ovaj tjedan na trećem Suhailinom stupnju bilo puno bolje; no, barem za mene. Konačno mi je krenulo i kad sam pogleda okolo, sa čuđenjem sam ustanovila da konačno i meni nešto ide što drugima ne ide. Definitivno su nekima neke stvari lakše za layering. Recimo, Andrea mi se tužila da joj je muka slojevati na somice. Meni je upravo to lako. Znimljivo. Čak i folcloric fusion class je sve bolji. Činelice+jazz+balet+belly dance+ odlični komadi= prava fešta

Konačno sam našla novi yoga centar (yoga Tree) gdje mi totalno paše radit yogu - radimo više hard core vinyas i mada je velik izazov, trenutno mi to baš paše. Kako fizički tako i psihički. Još uvijek ustrajem kod parole: „Don't stress out, neovisno o tome što ti govori tijelo. Relaaax.“  Jako dobri učitelji, zanimljiva muzika, jako dobra atmosfera, još k tome za nekoliko tečaja griju prostor. Stvarno super. I uvijek imaju pune tečajeve. Barem 25 ljudi. Razmišljam o tome da idem na Teacher Training, koji će biti upravo kad završim drugi stupanj kod Suhaile i Gary Kraftsowovu radionicu. Nije da obavezno želim podučavati taj tip joge, no htjela bi to stvarno učiniti za sebe.

Tu se previše događa. Trenutno mi je želja da ostanem barem 1 mjesec duže nego li sam planirala. Oh, da....vidjet ću kako ću se osjećati u svibnju. 

No, i tako sam u četvrtak nakon tečaja čekala Jamilu (vježbe na koje me je pozvala sama); očeikivala sam skupinu njenih učenica i da ćemo vježbati, plesti... No, na kraju se razboljela njezina asistentica pa smo bile same. Aaaaaa...strašno. Prvo smo dugo pričale, puno mi je pričala o Ouled Nail, o tome kako je bilo u cirkusu, Bal Anat, ....svašta. I potom se raspitival kod koga sam učila i što radim (pričala sam joj o Rachel Brice i bila je odiševljena, navodno joj se jako dopada). I potom me je pitala koji je moj cilj ovdje, što želim postići. Aaaaaaaaaaaa. Da. Aaaaaaaam. Ne znam. Zašto me to svi ispituju? Vjerojatono sam tu čisto zato da učim učim učim i onda...što i to sve, kako god... dođe dođe. Neopterećenost plodovima rada.  Nisam joj znala objasniti što bih htjela (jer ionako mi je prilično nelagodno s njome tako razgovarati pa me je iznenadila s takvim osobnim pitanjima), a poslije smo ionako zašle u svakakve teme...(haha, između ostalog, jako je iskrena kad govori o svojim bivšima, par puta me je totalno nasmijala). Potom sam joj morala plesati, prošle smo njene pokrete i kombinacije iz formata, nešto novih stvati me je naučila, i onda su već drugi došli na vježbe u studio, a i ja sam morala ići. Nevjerojatno. Nikad si ne bi mislila da ću biti sama s njom i da ću imati „privatni sat“  Ta je žena živa knjiga i kad bih mogla, razgovarala bi s njom po cijele dane.

Inače se držim sasvim dobro (ako oduzmem sve lude borbe sa samom sobom i svojim tijelom za vrijeme i prije tečajeve i u jutro). Nakon što sam pročitala jednu zabavnu knjigu, koju sam kupila kod FCBD, počela sam razmišljati o tome da se bacim na vegansku hranu. To je tu prilično jednostavno i izvedivo. Za sada se bolje osjećam ako jedam tako (ništa mlijeka, jaja, mesa) i stvarno uživam. Tko bi mislio da organsko čokoladno sojino mlijeko može bit bolje od običnoga? Ali ništa neću reći unaprijed, vidjet ću.

Slike
1. Suhailina majčica: It's not just technique, it's a revolution
2. U studiu (Suhailine fotke)
3. Utisak s ulice
4. Vježbe (Suhailin studio)
5. Natpis u garderobi u jednom od yoga studia

Slike i orginalni tekst pogledajte direktno na ovom
linku!


14. 4. 2008.

Andrea


Ah da, zaboravila sam spomenuti: Jamila, koja je pravo srčeko, na kraju svakog tečaja subotom razdijeli brojeve i na kraju onda imamo izvlačenje. Zadnji put je jedna cura izvukla njezinu božanstvenu srebrenu ogrilcu "hand of fatima", a ovu je subotu na isti način razdijelila par morokanskih hlača. Ja sam dobila jedan marokanski ogrtačić (toootalno zgodan). Lijepo da hoće pokloniti par stvarčica, al da ništa ne želi prodavati? Ma stvarno je carica  I rekla mi je da će mi presnimati svoju knjigu o povijesti orijentalnoga plesa (koju na žalost nikada nije izdala) waaaaaa 

No, o Andrei sam već nekoliko stvari napisala. Učiteljica u Suhaila School of Dance, živi sasvim blizu mene, tako da me često vozi doma nakon tečaja. Definitvno je jedna od najjačih plesačica koje sam vidjela (i najbolja u Suhailinoj skupini, barem što se tiče čistoće tehnike), stroga učiteljica ali stvarno skurilna osoba. Kako god, s njom u zadnje vrijeme vodim same totalno duboke i zanimljive razgovore o plesu (ples na profesionalnom nivou, nastupi, stil, vježba, tečajevi, polaznice, Suhaila School of Dance…) Između ostalog ta cura vodi 12 tečajeva tjedno plus hoda na druge tečajeve (egipatski stil, Suhaila level 3, modern,…) Od kad sam tu, nastupala je svaki tjedan, mislim da barem 2X, ako ne i 3X. Tako da je totalno hard core djevojka - slično kao ja trenutno.

Između ostalog bilo je zanimljivo slušati kako su u Suhailinoj skupini učili Unmatinu koreografiju. Kako su većina cura iz SSD-a strogo cabare, na početku im ta ideja baš nije mirisala pa su se zezale u stilu: "Yeah, let's go and cut some guys throats", što bi ti ga kao trebalo biti u tribal stilu. (Uopće kad govorimo o Unmati, koje su većinom lezbijke, povrh svega se najprije pojavi ideja da tribal u usporedbi s cabareo predstavlja stil u kojem žena nije samo elegantna i zavodljiva, nego i nedostižna i nekako nastrojena protiv muškaraca. Ja se doduše s tim ne slažem, ali okej, tako se nekako doživljava ta stvar (između ostalog!). I naravno ne treba spominjati kako su se čistokrvne orijentalne plesačice teško pomirile sa spuštenim rukama (hip hop style), noge raširene (Unmata style) i slične neotesanosti iz te koreografije (na primjer jedna se spusti u "stol", a druga se "popne" na njezina leđa i tamo pleše). Smijeha puna kapa.

Osim toga i Sharon Kihara dolazi na njezine tečajeve u SSD-u kad je u gradu. Andrea je imala i pritužbe glede njezine vrckavosti  Cure ne klepetati za vrijeme vježbi.
Haha…ali ne tako pretjerano.

Često (2X mjesečno) pleše petkom, subotom i nedjeljom u restoranu Marakeš u centru SF-a. Razgovarale smo o tome kako često ima poteškoća s Arapima, jer nije važno kao dobro plešeš, već samo to gdje si rođen (ako si recimo pola arapskog podrijetla sigurno plešeš bolje). No, meni već neko vrijeme poznata priča, ali malo je tužno čuti da se to svugdje događa.

Kako kod, još zanimljivije je da je navodno Rachel Brice bila odpuštena iz tog restorana (iz vjerojatno sličnih razloga), navodno su joj rekli da im se ne dopadaju njezini kostimi!

No comment. 

Direktni link na orginalni tekst.


17. 4. 2008.

Kiselo - slatki dani



Mada sam totalno razočarana njezinim tečajevima i uzvišenim držanjem, ipak sam sretna što mogu vidjeti našu slavnu Jill Parker u živo. U nedjelju je nastupala u jednom indonezijsko/polinezijskom klub-restoranu u SF-u. Što da kažem? Istini za volju, elegantna je i lijepo pleše, ali definitivno nije bilo za pasti na dupe. Prva pjesma na koju je plesala je bila duga i spora, druga je bila drum solo (upravo mi se tu čini da nije dovoljno iskoristila komad), treća je bila više moderna, ali opet spora. Kako god okrenem, bilo je iznimno gledati je u solo nastupu na udaljenosti od 1 metar pored ljudi koji ni nemaju pojma koga gledaju.

U ponedjeljak sam opet išla na njezin tečaj i mijenjala ju je jedna cura. Na žalost bilo je još dosadnije i ništa nova. I nikako mi ne ide u glavu, glede na to da se radi o intermediate/advanced tečaju, kako se tako sporo napreduje i tako spoooooro objašnjava i uvijek iznova provjerava "So are you guys ok with that, do you have any questions, should we move on?" Haalo? Pa ti si učiteljica i vidiš da li ide ili ne ide i da li možemo nastaviti, a ako će netko imati pitanja, pitat će. Pa ne treba nas tetošiti ko u vrtiću i svaku minutu ispitivati dal smo ok.

Jako mi je žao zbog toga, bit će da sam se već navikla na Suhailin način rada, ali ipak, pa daj idemo raditi ako smo na vježbama! Mislim stvarno je ultra sporo i totalno neefikasno. Slično je zapravo i na FCBD-ovim tečajevima. Koliko god volim ATS, čini mi se da bi mogli imati bolje poduke. Sad kod njih večinom hodam samo na level 3 (najviši kod FCBD-a) i još tamo sve ide toooliko sporo do je to užas.

Ponedjeljak je stvarno bio grozan dan, neke stvari naprosto nisu i nisu htjele krenusti na bolje sve do danas. Prvo sam s Andreom i još jednom učiteljicom, koja hoda isto na SSD, razgovarala o plesu kao profesiji i sličnome. Andrea je pričala kako se svaki put kad dođe u restoran Marakeš mora boriti s podcjenjivanjem (čak i od strane zaposlenika), a onda i od strane publike u kojoj često sjede neki arapski pametnjakovići i kunu se u to da je potrebno samo pravo podrijetlo, a bilo kakva vježba je suvišna, jer ti je to onda već u krvi. A onda i o tome kako se orijentalne plesačice ne smatraju pravim profesionalkama, definitivno ih se ne poštuje jednako kao neke druge profesionalne plesačice kao npr. balerine. Za mene više nije pitanje da li nas se brka sa prostitutkama (sama doduše nisam imala takvih iskustava - da bi netko recimo mislio da sad ako sam "trbušna plesačica" moraju padati krpice, mada sam čula i za takve primjer), za mene je veći problem to što se orijentalne plesačice ne tretira kao profesionalne plesačice!!! Vjerojatno je u velikoj mjeri krivo i to što se većinom ni same! ne trudimo dovoljno da bi taj ples uzdigle na profesionalni nivo (usporedite na primjer koliko vježba profesionalna balerina, a koliko prosječna "profesionalna orijentalna plesačica"). A kad vidim nekoga tko je stvarno istinski profesionalac na svim nivoima plesa (kao npr. Suhaila, Andrea, Rachel Brice i ostale BDSS) para mi se srce kad vidim kako ih se tretira i kako svaki put iznova treba gutati činjenicu da si samo zabavljačica,a ne i plesačica.

Kad sam se zaputila u Ameriku nisam još bila svijesna u što se upuštam, ali kad jednom toliko vježbaš i kad doslovce jedva zaspeš jer ti se u glavi neprestano vrti "right left right left right left … one two thee one two thee…" nekako ti dolazi do mozga što to znači biti profesionalac, kao što su svi ostali profesionalci: naši dragi nogometaši, glumci itd…

Mene je sve to skupa rasplakalo (vjerojatno zato što sam već ipak bila iscrpljena i previše svega se izdogađalo), a poslije sam još čitala neke svinjarije na tribeu glede BDSS, koje bi trebale biti vodeće u svijetu profesionalnog orijentalnog plesa, od čega mi je išlo na povraćanje. Ah, što da kažem. Pa je, zgodno zvuči da si orijentalna plesačica, ali ako želiš biti profesionalna orijentalna plesačica, očito da sa trebaš odreći činjenice da te i drugi percipiraju tako.

Kad smo već kod profesionalizma, upravo mi zato Suhaila School of Dance toliko znači! Naime ona radi onoliko, koliko bi se očekivalo za profesionalni nivo. Recimo, još uvijek mi se ne dopada njezin solo, ali ne učim njenu tehniku da bi plesala kao ona! Učim profesionalni pristup, osnove plesa, skupljam kondiciju itd - sve što je podloga za bavljenje plesom, bez obzira na vrstu plesa.

No i da ovaj crnjak bude kompletan, u ponedjeljak sam dogovorila privatni sat s Andreom. Htjela sam se "testirati" na Level 2, jer me hvata panika kako ću uopće položiti taj level. Skoro sam umrla jer je test puno teži nego što sam prije naivno vjerovala. Za rasplakati se. Kako znam da imam samo još 3 dana do početka radionica i testiranja (pet-ned: Level 1, pon-pet: Level 2) već me prilično hvata fobija.

Ah da, u utorak je sama Suhaila podučavala na Levlu 3. Tako se još u životu nisam namučila. Zagrijavanje je bilo tako teško da mi se čini da je i u vojsci lakše. Nikad u životu mi nisu tako drhtali mišići. I to cijelo vrijeme!!! A bilo je užasno zabavno kad smo radili onih sto tisuća trbušnjaka; rekla nam je de ne trebamo brojat takvim "visokim" glasićem, ko curice (jer svi moramo brojati kad vježbamo), već da moramo ispustit glas iz dijafragme, udaran i snažan. I stvarno, onda svi počnu "zapraf" brojati. Koja scena  Ali stvarno je bilo oooodlično, zakon vježbe, Level 3 kak bog zapoveda. I stvarno, ona može izvesti sve što se tiče slojevanja. Na kraju, kad se rade (tj. isprobavaju) vibracije guzovima, zamolila sam ju da nam ih demonstrira, pa je nastalo pravo komešanje jer smo se sve sjatile na nju i pipale joj guzu kako bi ustanovile koje mišiće koristi, a koje ne (zapravo su joj noge i sve ostalo u potpunosti opuštene, gluteus maximus podupire, a medius vibrira, i to KAKO!). Ludnica.

Klik na orginalni tekst.



Prijevod: Kristina

Hvala Kris!


linasojat @ 17:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Piše: Manca Pavli - Aysha
Adresa bloga:
http://pleszares.blog.siol.net/


18. 4. 2008.

Ludi planovi



Jučer sam išla na tečaj kod Frederique, ovaj put advanced tečaj i moram priznati da je bilo prilično interesantno. Doduše još uvjek je presporo za mene i ona uvijek nešto razgovara za vrijeme sata, podrigava se, i zbija šale koje fakat nisu smiješne. No, ima par stvarno inovativnih (jako naglašava uporabu dijafragme za podizanje prsnog koša, i par još nekih drugih skrivenih mišićnih skupina za koje smo radili prilično efikasne vježbe). O samom prostoru gdje podučava i njegovoj inspirativnoj magičnosti da i ne govorim; nema neonskih svjetla i pušta se neka zakon mjuza. Tako da kod nje ustrajem (za razliku od nekih drugih) zbog onih rijetkih ali slatkih inovativnosti i i zanimljivosti zbog kojih se isplati pregristi neke stvari koje mi se baš i ne dopadaju. No, barem ne ovaj put.

Danas sam se odjavila iz hostela i napustila centar San Francisca i krenula put Santa Cruza. Prije intenzivnog tjedan priuštila sam si dan odmora. Išla sam na restorative jogu s vrućim kamenjem (mmm), a poslije sam išla malo prošetat i lunjat po Golden Gate parku. Taj park nije samo park, to je stvarno jedna divovska šuma usred grada! Iza svakog ugla miriši drukčije, svugdje zanimljive biljne vrste i bezbroj načina da se izgubiš. Usred parka sam razgledala Conservatory of Flowres sa imitacijama staništa s najrazličitijim biljkama. Bila je otvorena i prostorija s leptirima. Baš divno, jer kad sam ušla u prostoriju s tropskim biljem konačno mi je postalo jasno zašto mi toliko nedostaje Kostarika - zbog one tople vlage! Njam.

A da, i kad sam hodala tamo po nekoj hipi ulici, zaletjela sam se u Kan Zaman, arapski restoran o kojem sam već ponešto čula, ali na internetu ko da je pisalo da ga više nema. Tako je majušan da nemam pojma kako tamo cure plešu. Moram provjeriti da li još uvijek imaju program s plesačicama. Yaaay...

Još uvijek sam veganka, još uvijek imam 20 fakin godina. Mislim da bum se u nedjelju iz inata napila sa svojim domaćinom  da proslavimo (opet) moju punoljetnost i certifikat za Level1.

Od petka do nedjelje imam radionice za Level 1- certifikat u Santa Cruzu (testiranje za certifikat je u nedjelju), tako da slijedi cijelodnevno mučenje sa Suhailom.Uf. Od ponedjeljka navečer do nedjelje pa u San Rafael na vikend joga radionicu kod Geryja Kraftsowa. To će biti zanimljivo. Držite mi fige da ne poludim.  

Link na tekst na slovenskom i slike.


19. 4. 2008.

Suhaila ws, day 1



Kad sam se vozila u Santa Cruz rekla sam si (vjerojatno opet onako naivno) da obzirom na to da se radi samo o Level 1 neću imati nikakvih poteškoća i da ću vjerojatno slušati stvari koje sam već ćula. No, opet sam se zeznula. Bilo je fantastično! Suhaila me sve više oduševljava. Ponavljam, ne kao plesačica, već kao učiteljica.

Mnogo je govorila na svoj tipično sarkastičan način o tom našem "bellydance" svijetu, o našim daragim devama i snake arms-ima  Kod nje stvarno možeš zaboraviti sve što si prije znao i počneš kako ona veli ko da učiš neki novi ples. U stvarnosti je bila jedna žena na radionici koja još nikad nije učila plesati, a išlo joj je stvarno dobro. Suhaila je čak rekla, blago njoj jer je pošteđena svih deva i šimija i stilova.

Paaaaa, što je deva? Što su snake arms? Suhaila radi sve "broken down" - mišićne kontrakcije. I kad ih povežeš, dobiješ jedan pokret- tako deva u ovom primjeru ide ovako: Upper back, upper abs, lower abs. (RECIMO, obično deva ide još sa izvijanje kralješnice, no, njezin format temelji se na pokretima koji su provjereno "zdravi". Kad to savladaš, igraš se slagalice.  

Vjerojatno se ponavljam, ali to mi se čino toliko važno: To što Suhaila radi nije stilizacija. Nije cabare, nije neki određen stil. Podučava tehniku. I ustraje na tome da, kao što balerine godine i godine vježbaju plie, tendue, dagage itd. i mi, trbušne plesačice više vremena (da, da, godina) posvetimo tehnici. A uz to je li to iko primijetio osim mene? :)) da je već na samom početku u ples potrebno uključiti emocionalno izražavanje, karakter i općenitu cijelu sebe. Da, pa imamo stvarno visoka očekivanja od sebe, kaj ne? 

Poslije je objašnjavala da taj dril ne uključujemo u svoj nastup, ne - za olakšanje svima nama kojima nam neki opaki layering na pozornici baš i ne izgleda nekako (i onda pokaže kao ti ga, gdje ste vidjele balerinu da dovuče svoju prečku i počinje plieati nasred pozornice - mada je plieala ¾ svojih vježbi u životu). Tako da je u pravilu njezina tehnika podloga za bilo kakvu stilizaciju koju poželiš. Na račun stilova se ionako cijelo vrijeme sprda i koluta očima.

Onda je ona žena koja je prvi put na tečaju pitala: "So, what’s the difference between Tribal and cabare?" I sve je ličlio na odgovor: “Hey girl, you don’t wanna know!” I da, stvarno je bilo smiješno. Sad kad ima toliko svakakvih stilova i toliko imena za svašta već je skoro besmisleno objašnjavati ih. Suhaila bi rekla, daj gleč, nauči prvo plesati pa onda tresi takve fore.

Ogromno novih stvari sam naučila (čini mi se da ta žena zna stvarno sve o anatomiji!) I svaki put kad ju idem pipkat da vidim dal stvarno stiska onaj mišić koji veli, ustanovim da to stvarno radi, e daj ne ga kenjat, jel to stvarno moguće? (danas sam veselo pipkala njezine donje leđne mišiće, koji su toliko izolirani i toliko jaki da ne vjeruješ dok ne napipaš :)). Stvarno odlična radionica - pregršt stvarno efikasnoga drilinga, neprestano ispravlja i savjetuje, a debate o tehnici su mi otvorile cijeli novi svijet.

Recimo: Ja moram (tada, novi problem) navodno više opustiti hip flexore, jer su i oni povezani s I.T. bandom koji se pruža od guzova do koljena (vidi sliku na blogu!). Zbog toga sad moram rolati I.T. band i hip flexore kako bi ih omekšala. Špotala me je zašto ne rolam doma (jer to boliiii! Ali priznajem to mi je savjetovla već u Munchenu). Većina nas ima probleme s I.T bandom, osim Suhaile, jer je rođena s x-ericama i zato uopće nema tih problema. Navodno je upravo zato mogla razviti tu tehniku i došla do vibracija, jer ju I.T band nikad nije ometao (sve nas bu prije ili poslije počeo, osobito ako ne rolamo)

Ali brzo me je zapazila i očito sam joj postala draga, a sad mi dosađuje da me hoće sutra vidjeti na plesnom showu. U stvari svi mi dosađuju da nek nastupam i da me moraju vidjeti (čak i u SSD-u) kako plešem. Ali neću (mada je prava muka objasnit Suhaili da nećeš, usprkos njezinom uvjeravanju)! Trenutno sam “a work in progress” , a osim toga ako bi nastupila propustila bih sve ostale nastupajuće. I’m here not to miss anything.

Jao, bilo je još toliko stvari zbog kojih sam krepavala od smijeha. I onda njezine pričice kako se koji od pokreta promijenio u ono što je i kako koja vježba pomaže itd. itd…. morate ju vidjeti u živo!

Couchsurfing je ovaj put bio tako tako, ali preživjet ću. Kolko sam mogla vidjeti, Santa Cruz je jako lijep, prilično hipijevski grad. Najviše su me oduševili brojni ulični svirači. Totalno su inovativni i fakat dobro sviraju.

Slikica: Ako koju zanima gdje je taj prokleti I.T band. Čim više stiskaš guzove, više ga mučiš. Trkači također imaju problema s nijim. Navodno rolanje na pjeni ili na teniskim lopticama stvarno pomaže. 


Slika preuzeta s Mancinog bloga.

Klik na tekst na slovenskom.


Prijevod: Kristina

Tenks Kikica!
linasojat @ 17:12 |Komentiraj | Komentari: 0
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.