Ovo je samo...
Linin blog
Blog
subota, ožujak 8, 2008
Od Elizabeth Strong imale smo prilike učiti TURKISH ROMAN FUSION stil trbušnog plesa. Prepuštanje tijela ritmu nije se činilo tako lagano! Elizabeth nas je oduševila i dala nam uvid u jedan potpuno novi stil.

Polaznice radionice 7. 3. 2008. u prostorijama Oaze


S lijeva na desno: Iva, Elizabeth, Kristina, ja i Lidija


Evo kako to radi Elizabeth:
linasojat @ 22:21 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 5, 2007
Subota je zapocela jurnjavom na radionicu trbusnog plesa Orijentalni flamenco s lepezom koju je vodila Karolina Idrisova, uciteljica orijentalnog plesa iz Ceske. Vec sam naucila da odlaskom na ovakve radionice ne mozete pogrijesiti i tako je bilo i na ovoj. Karolina me naprosto odusevila svojom pojavom, svojim uciteljskim sposobnostima i znanjem koje nam je nesebicno dala. Radionicu je cijelo vrijeme drzala zanimljivom i dinamicnom! Tako da sada znam jos jednu flamenco-oriental koreografiju, ovaj put s mnostvo pokreta s lepezom.

Karolina je drzala i druge radionice s drugim tematikama, ali ja na zalost iz financijskih razloga nisam mogla i na njih!!!  Za 10 zivota cu se financijski odmarati od svih radionicama koje se samo nizu jedna za drugom i tako iz mjeseca u mjesec...

Nakon radionice uslijedio je photosession!

Karolina Idrisova i Jelena Cicanovic - Leila iz Beograda:


Ivek i ja s Karolinom


Ivek i ja s Jelenom koju je uvijek prekrasno vidjeti!!!


Poziranje s lepezama
S desna na lijevo: Maja, Eva, Jelena, ja, Iva


I jos jedno poziranje
Djevojke koje sjede, s lijeva na desno: Eva, Kristina, Maja; stojeci red: Jelena, ja, Iva (hvala Seadeta! )



Sada treba marljivo vjezbati koreografiju!!! Well, krecem odmah buduci da je Zuzana vec poslala mail s muzikom!  Hvala! Kao i na organizaciji ove radionice, cekamo novu!

I da! Ovakvu lepezu s perjem si moram nabavit! Pa makar ju sama napravila! Vec sam razmisljala da zalijepim perje po svojoj praznoj lepezi, ali zbog kolicine perja koju treba staviti da lepeza izgleda bogato, lepeza se ne bi mogla zatvoriti. Ta pomisao me drzala dok nisam vidjela da se u koreografiji lepeza zatvara i kasnije opet otvara. Ako netko zna gdje kupit ovakve lepeze (ja bih crvenu, hvala!) neka javi. Hvala!
linasojat @ 11:27 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
Dostopirala iz Premanture u Zagreb na radionicu Geneve Baybee...  U tom trenutku kad sam shvatila da u rukama drzim stari red voznji jer je zavrsila turisticka sezona, cvrsto sam odlucila da cu doci do Zagreba na bilo koji nacin, samo da ne propustim Genevinu radionicu... I nisam ju propustila i bome se isplatilo!  Apsolutno odusevljena Genevom i njezinim nacinom poducavanja...

Skupna slika nakon WS u nedjelju:

Slikala Kristina; ond. njezin fotic

I ponovo skupna!  
"Stojeci" red: Margi, Ruzica, ja, Geneva, Kristina
"Sjedeci" red: Maja, Jelena

Slikala Sasha.

Ono sto jesam propustila su performanci u Jabuci koji su bili u petak...  Life je ponekad sucks! A kaj se moze...  Bit ce jos prilika!

Jedna fotka, djelic atmosfere iz Jabuke u petak, preuzeta s Tribalicius sLOVEnia tribe-a - dvije prekrasne zene; prekrasni osmjesi puni energije, obje moje uciteljice: Manca Pavli - Aysha i Geneva Baybee 


I adore this picture!!! Beautiful women, smiles full of energy; both my teachers!


Danas Ruzica i ja idemo na privatni sat kod Geneve!  Treba iskoristiti priliku dok se moze...  A Rujani hvala sto nam je pruzila ovakvu priliku...  (i svim ostalim organizatorima, ofkors! )
linasojat @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 17, 2007
Jos jedna radionica s odlicnom Alexandrom Cegledi iz Budimpeste!  Ovoga puta imali smo i live svirace: Kamenko Culap - Kameni na egipatskoj tabli i Drzislav Korade na tarabuki.

Momci poziraju:


I svi zajedno na kraju!
Skupna 1


Skupna 2


Nakon radnionce trbusnog plesa, odrzala se i radionica afro plesa. Od cak i za mene nesnosne vrucine i nespavanja proteklih tjedana, nisam imala snage izvaditi fotic i slikati stogod...

Update: Kako je bilo na Alexandrinoj radionici?
Nakon Mancinih radionica, ova mi se ucinila vrlo opustajuca! Ponavljanje pokreta iz proslih radionica, izvedba svim mogucih i nemogucih pokreta velom uz drum solo. A bubnjari? Uz Kamenog i Drzislava nikad ne moze biti dosadno!  Bilo je zanimljivo pratiti Alexandrin drum solo u turskom stilu s velom, mada vam moram priznati da sam se ulovila kako teze pratim Alexandru, jer su mi u glavi bili Mancini dum taka dum dum dum - rame dum dum - krug i onda dum kuk. Zacudila sam se kad djevojke nisu htjele izaci u krug i zaplesati drum solo vlastitu tocku. Ja sam se bas htjela okusati pred live bubnjarima, ne zato sto mislim da znam plesati, nego bas suprotno - jer ne znam i voljela bih probati. Alexandra nije htjela tjerati sramezljive djevojke, ali je rekla da ce na iducoj ovakvoj radionici pokusati smisliti nesto i za djevojke koje zele pokusati plesati drum solo.
linasojat @ 23:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 10, 2007
I drugi dan radionice je proletio! Manca nas je pokazala nevjerojatne stvari!!! Stvari koje si tesko predocavam i za koje ce trebati mjeseci imjeseci rada da ih svladam! Pokazala mi je da sam na pocetku i u velikoj borbi s vlastitom pozom! A pamtim i njezine rijeci: Sami saebi ste najbolji ucitelji! Zato pred ogledalo i vjeza, vjezba, vjezba i vjezba! I mozda si kroz koju godinu kazem: Wow, konacno imam pozu!

Svi zajedno nakon radionice:


Hvala Dunji na organizaciji ovakve radionice, Ivani na prekrasnom prostoru OAZA, Manci sto je dosla, djevojkama na ugodnom drustvu!

A onda trk doma i dovrsavanje kostima za navecer (pa nikad kraja! ) i uredjivanje za nastup na Veceri orijentalnih plesova.
linasojat @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 9, 2007
Manca nas je ponovo obradovala svojom pojavom u Zagrebu, ovog puta drzi radionicu cak 2 dana!  Mada odrzava uzasno fizicki zahtjevne radionice, Mancine radionice uvijek nestrpljivo ocekujem! I povodim se za onim sto je moto ovih radionica: Pretvoriti frustraciju u izazov!

Mlada, a puna energije i veselja... Odlicna uciteljica! Manca Pavli - Aysha iz Domzala, Slovenija


Kristina i ja (i Vlatka u pozadini) - poza!


Prvi dan smo prezivjele!


Nakon radionice Kristina i ja smo uspjele stici i na zadnja dva cina Labudjeg jezera u HNK, a onda smo pohitale doma dovrsavati moj kostim za sutrasnji nastup. Dok mi je Kristina pomagala s kostimom, uvjeravala me da otvorimo stranicu KUPI GRUDNJAK KOM i da radimo kostime za ples! Odlican plan Kristina, nadam se da ce se i ostvariti!
linasojat @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 21, 2007
Ukratko da vam napisem nekoliko dojmova!  Krenuli smo jucer, a cini mi se kao da smo vec tjedan dana na putu!

Prava panika je pocela u subotu navecer - Margi nam je javila da ne ide. Maj gad! Natasha i ja smo vec platile radionicu i namracile smo se da tamo budemo, nema sanse da ju propustimo!!!! Planovi oko Beca su se non-stop mijenjali: sad ovo, pa sad ono... nikako konacan dogovr! I na kraju se ne ide!  Maj gad! 

Ja sam cak bila spremna krenuti svojom kiom pride i izrazito malim vozackim iskustvom za to selo pokraj Beca na radionicu. Nema sanse da ju propustim. U nedjelju autobus za Bec NE VOZI. Ne mozemo do Beca!!!

Auto je ipak ispala kao opcija u nuzdi (nakon samo 2 sata uvjeravanja mame preko mobitela da ja to mogu), vlak se ucinio kao idealna opcija! Buduci da radionica nije bila u samom Becu, nego u selu prije, onda bi Natasha i ja isle vlakom do nekog mjesta prije Beca, pa presjedale za to selo kao trebamo doci, a nakon radionice bi trcale na zadnji vlak za Bec gdje smo ostajale spavati. Koliko je vjerovati podacima s interneta? Prava avantura! 

I onda se nakon 3 sata provedenih na mobitelu s mamom i sestrom (koje nisu bile u Zagrebu) i trazenje svih relevantnih podataka za tu avanturu, javila se Maya koja me pitala: Lina, sto cemo sad?

Kako sad? Pa zar ona nije u Becu, dzizus?!?!?!
Spletom okolnosti ipak nije. I pao je konacan dogovor: ekspedicija u sastavu Natasha-Maya-Lina krece u nedjelju u podne za W. Neudorf na radionicu Kami Liddle!!! Nakon toga spavamo u Becu kod moje sestre, u ponedjeljak se secemo po Becu, a onda se vracamo za Zagreb! 

Jos jedan sitan detaljcic je bila karta Beca - detaljna knjiga - trebalo ju je uzeti. A ja je nisam mogla naci. Nakon pol sata trazenja i rusenja svega s polica, pronasla sam i plan Beca - i sad mozemo krenuti!

I krenule smo!!!!


Nakon sitne guzve (u cetvrtak je bio praznik u Austriji pa su svi gasterbajteri krenuli u nedjelju kad i mi za doma, uh!) i koje negativne primisli da mozda necmo stici na vrijeme na radionicu, ipak stizemo u W. Neudorf - ali gdje je zaboga ta radionica?! Super uputstva koje smo dobili mailom od organizatora te radionice samo su nas zbunila, pa nakon vrcenja po gradu i razgovaranja s ljudima koji ne znaju engleski, pronasle smo Volksheim (Narodni dom ili tako nesto) i ugledale zene s maramama oko struka - to je sigurno to!!!! Stigle smo taman 15 min ranije da se presvucemo.

Radionica koju je vodila Sonia, prije ove od Kami, je upravo zavrsavala. Sonia se slikala s polaznicama svoje radionice, taman dovoljno vremena da ju i ja uslikam!


Nevjerojatno je bilo vidjeti uzivo nekoga koga gledas na DVD-ima!

A onda je dosla Kami... Osmijeh na licu kojeg nije skidala cijelo vrijeme!  Ne zelim da se sad osjecate grozno vi koje niste isle, ali moram vam reci da sam ja odusevljena!!!!
Prijavila sam se na radionicu samo zato sto je bila blizu i zato sto imam gdje spavati u Becu. Nisam imala pojma kako Kami izgleda.

Izgleda predivno! Topla, pristupacna, vesela, energicna... Radionica je tekla ugodno... pola stvari koje smo radili nisam uspjela napraviti. Nisam imala pojma da se neke od tih stvari uopce mogu napraviti!!! Ova radionica mi je dala materijala da mogu vjezbati cijelo ljeto i da sigurno necu savladati neke stvari. Kami je predavala na pozornici da ju svi vide (a bome je bilo puno zena na radionici), ali je nekoliko puta sisla i prosetala se i dala pokoji savjet. Stalno je pitala da li je svima sve jasno i stalo se osmjehivala. Naprosto sam odusevljena njezinom osobnoscu, njom samom i cijelom radionicom! Prijavila sam se iz tako banalnog razloga, a onda me radionica totalno oborila! Prvih sat vremena protekao je kao da je proslo 5 minuta.... 
Na kraju smo joj se zahvalile i rekle da je bilo super, pa nam je Kami podijelila svoje slike (kao mali kalendaric, samo bez kalendara, a s druge strance su podaci o njoj). Margi i Sasha, ja sam uzela i za vas, buduci da ste i vi trebale biti tamo!

Beautiful Kami


Natasha, Lina, Kami, Maya - nakon radionice!


Na radionici smo sreli Dunju i uvijek veselu Mancu.  

A nakon radionce - pravac Bec. Bas dok smo se oblacile, rekla sam Mayi da ja bas i ne znam na kojem broju mi zivi sestra. Kako se zove ulica sam se pokusavala sjetiti cijeli dan (jer ja kao znam gdje mi sestra zivi), ali broj fakat nisam znala.

Maya: MOOOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIM?!?!?!?!
Ja: Ma sve cemo mi to lako!

Makar smo dobile detaljna uputstva gdje se skinuti s autoputa za Bec, ipak smo negdje pogrijesile. Kad smo vec obilaznicom obisle cijeli Bec i kad su kuce se polako razrijedjivale i nestajale, ja sam se vec pocela bojati da cemo se naci na ceskoj granici i cuti na ceskom: Pasose molim!

Sad je bilo vrijeme da izvadim svoj detaljan plan Beca. Ali nije ga bilo!!! Vjerojatno sam ga ostavila doma na mjestu - SIGURNO ga necu zaboraviti ako ga tu ostavim!

Maya: MOOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMM?!?!??!?!?!?

Plan Beca smo kupile na prvoj pumpi i ipak smo ubrzo stigle u stan kod moje sestre! Mene je vodilo sjecanje gdje ona zivi, pa nam cak i nije bilo bitno na kojem je broju u ulici dugoj par kilometara!

Fina klopica, caskanje, smijeh, tusiranje (za neke!) i onda spavanje! Konacno odmor! Definitivno zasluzeni!

Danas ujutro nas je probudio telefon, pa smo se iskobeljale iz kreveta na dorucak i onda pravac centar. Moram vam reci da je s Natashom super putovati - ona nema sto ne nosi sa sobom na putovanja! Ima apsolutno sve sto vam treba! Ja sam se pakirala u 10 minuta i nije mi se dalo razmisljati sto mi treba - trebao mi je pasos, atlas Europe, plan Beca (koji sam zaboravila), vreca za spavanje i dimije za radionicu! Sto nisma uzela, nije mi trebalo! Imala je Natasha!  Dvije barabe, kako je nazvala mene i Mayu, nisu se udostojile oprati noge nakon radionice prije spavanja, koje su vjerujte mi bile crne! I spavale smo u odjeci u kojoj smo dosle - pidjama, what is that?

Zaputile smo se u grad - u metrou do grada
2 barabe


i princezica


Utrcale smo u prvi H&M na koji smo naisle!!! A sto drugo!  Pronasle smo crnu robu s rozim mrtvackim glavama - za RUJANU!!! - moramo se slikati za Rujanu! I bas u taj cas su naisli Dunja i njezin decko - odmah su i oni dobili svak u ruke vjesalicu s dezenom mrtvackih glava (mada mislim da je Dunja dobila miceke ) i bljesak samo za Rujanu!!!  (Kasnije smo sretale i puno tenisica s mrtvackim glavama kako slobodno secu s necijim nogama, pa smo samo pokazali na tenisice i izustili: Rujana! )


Malo setnje po gradu, ubacivanje novcica u fontanu u kojoj nije bilo niti jednog novcica za Dance a Lot i onda na rucak - moja sestra nas je vodila u kineski restoran gdje smo mogle jesti za 6€ koliko smo htjele! I prejele se naravno, a onda pravac Zagreb!

Ovaj put nismo dobili neka detaljna usputstva moje sestre kako izaci iz grada - odemo do one tamo ulice i onda pratimo A2 za Graz. I nikako ne pratimo table za Sloveniju (makar idemo za Sloveniju ) jer cemo zavrsiti na nekakvoj gori u Sloveniji (rekla je ime, ali sam zaboravila).

Dosli smo do one tamo ulice i nismo znale kamo skrenuti. Skrenule smo... krivo... preko centra grada za autoput! Razgledavanje grada, yeah! Nakon voznje kroz grad i stajanja na svakom semaforu, zakljucile smo da je dosta razgledavanja i da sad idemo na prvu tablu Graz van! I konacno autoput, do doma je lako...

Medjutim, negdje pred Mariborom, pojavila se velika tabla na kojoj je pisalo Slovenija desno. Klagenfurt ravno. Sjetile smo se onog sto nam je moja sestra rekla: Nemojte pratiti table Slovenija jer cete zavrsiti na ? gori.

Mislim da se to odnosilo na sam izlaz iz Beca. Nikako ne na tablu kod Maribora. 

U iducem trenutku mi smo picile 140km/h po autoputu za Klagenfurt.

U tim dijelicima sekunda koje su tako sporo prolazile, a kilometri su se nepovratno redali jedan za drugim bez ikakve mogucnosti skidanja s autoputa, pa makar i u neko zabito selo , razgovor je tekao ovako:

Maya: Klagenfurt, jer to prema Madjarskoj?
Lina: Ne, Francuska. 
Maya: MOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMM?!?!?!?!?!?!?!?!
Natasha: Jeeee, idemo u Pariz!!!
Maya:
MOOOOOOOLIIIIIIIIIIIIIIIIIIIMMMMM?!?!?!?!?!?!?!?!

No, kao sto sve sve uspijele pronaci i stici na vrijeme, tako smo i stigle u Zagreb, taman u 15 do 9 da Maya stigne na svoj tecaj! 

Predivna radionica i jos bolja 2 dana s curama... Na ovakva putovanja se zbilja isplati ici - uzivas u svakom trenutku, pa cak i u losim trenucima koji se dogadjaju... Zbilja je bilo krasno... Mislim da necu skidati osimjeh s lica iducih tjedan dana zbog ovog putovanja s Mayom i Natashom!
linasojat @ 23:27 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 23, 2007
Mancina raionica u Celju? Ma naravno da idemo na to!  I tako smo se uputile...

Manca Pavli - Aysha je mlada plesacica i uciteljica tribal fusion stila trbusnog plesa iz Slovenije. Njezine radionice su fizicki dosta teske, ali na svakoj se jako puno nauci. Njezin moto je pretvoriti frustraciju u izazov. Ima tek 20-ak godina, a odlicno plese i odlicno poducava. Radionice su dinamicne, a meni se jako svidja sto svojim glasom podize energiju na radionici - zvukovima koje proizvodi da docara neki pokret. Zagrijavanja su preteska, radije ne bih o tome (), a na kraju svake radionice je kratko opustanje - uvjeravam vas da nakon relaksacije vam tableta protiv bolova nece trebati!  Jucer smo imali i bubnjara na radionici - sasvim novo iskustvo ucenja plesa uz "zivu" glazbu" - i naravno da se ide ponovo! Bez ikakve sumnje!

Nakon radionice - polaznice radionice u osnovnoj skoli u Senturiju s Mancom i Goranom - bubnjarom:


Dance a Lot - spremno dojurile iz Zagreba, Zaboka i Cakovca - s lijeva na desno: Sasha, Margita, Maja, Kristina, Iva, ja


Dance a Lot s Mancom i Goranom:


Prave izjelice kakve jesmo, izglednjele uputile smo se u Oroslavlje na pizzu i pokoju pivu
Maja, Sasha, Margita


Iva i Lina


Razgovori o plesu (ofkors! ), prave "zenske stvari" - sve smo posteno ispretresali i skovali planove za daljnja putovanja! Nakon ovoga u Celju, znam da ce nam biti odlicno i na drugim putovanjima i jedva cekam! Cure, super ste i odlicno sam se provela s vama!
linasojat @ 10:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, travanj 20, 2007
Postojalo je puno razloga zasto sam se tako spremno zaputila u Novi Sad. Vec mi je poceo nedostajati taj grad, ljudi koje tamo poznam... vec sam se malo i promijene zazeljela, a onda sam procitala na Tijaninom forumu da ce 18. 4. 2007. biti radionica klasicnog egipatskog stila trbusnog plesa koju ce voditi beogradska plesacica Jelena Cicanovic. I tada sam sama sebi rekla: Idem u Novi Sad!

Pitate se kako to da ja idem na radionicu egipatskog stila? Istina je, to nije stil trbusnog plesa koja ja plesem, ali nakon kosmara u svojoj glavi, odlucila sam konacno nauciti razlike u stilovma trbusnog plesa!

Radionica je zapocela Jeleninim plesom - pokazala nam je koreografiju koju cemo uciti. Gledati Jelenu kako plese tako izbliza bilo je posebno - pratila sam svaki pogled, smijesak... A bome sam i pomislila: Kolko elemenata u koreografiji! Tko ce ih sve zapamtiti i bas tim redom! 

Jelena plese:






Nakon plesa, Jelena je polako prosla pojedine elemente, a tada je presla na kombinacije. Svaka kombinacija se ponavljala se nekoliko puta sporo, a onda nekoliko puta u ritmu. Za nekoga tko tesko pamti koreografije (-> JA <-) takvo ponavljanje je pomoglo boljem pamcenju.

Izmedju svih kombinacija, Jelena bi rekla ponesto i o kulturi, te o svojem iskustvu plesa... Osim plesa, ovakve price plesacica obozavam slusati: sto voli, kako plese, kako razmislja...

Jednu od meni zanimljivih stvari Jelena je ispricala vec na pocetku radionice: pretezno se plese na lijevu stranu tijela. Ajajajaj! U tibalu sve ide na desnu stranu... Kod Arapa, lijeva strana tijela se smatra zenstvenom, pa nam je Jelena objasnila da su i kostimi tako sivani - na lijevoj strani se nalazi vise dukata koji zvone.

Ono sto je mene najvise zanimalo je bilo sto Jelena plese na svojim nastupima. Plese improvizacije, odnosno poznata muzika i onda otplese ono sto osjeca u danom trenutku. To mi se bas svidjelo, jer i ja tako volim plesati!

Na moja silna pitanja dobila sam strpljive odgovore i cula sve sto sam zeljela znati!  Osim odlicne tehnike plesa, Jelena je i dobra instruktorica - odlicno objasnjava pokrete. U nekim koracima egipatskog stila plesa nisam se nikako nasla, osjecala sam se kao leteca krava , ali uz dobra objasnjenja, savladala sam korake (osim koraka koji se zove arabesca - ako sam dobro zapamtila - taj korak je nesavladiv! ). Koreografiju nisam cijelu zapamtila, ali sam se iznenadila jer sam za vrijeme radionice elemente pamtila s lakocom. A uz snimku Jeleninog plesa, lako se i doma prisjetim cijele koreografije.

Uglavnom, bila mi je cast prisustvovati Jeleninoj radionici i veliki uzitak plesati s ostalim djevojkama iz Novog Sada.

Sve djevojke s radionice s Jelenom - uspjesno odradjena radionica, koja je trajala cak 3 i pol sata:


A onda smo malo pozirale






Jelena i Tijana


I na kraju radionice malo "ruckamo" (tako je to Tijana rekla i bas preslatko zvuci ): kikiriki, ljesnjake, orahe, bajadere... 


***
Iduci dan popodne nasla sam se s Tijanom u gradu. Tijanu sam upoznala u svojem prethodnom posjetu Novom Sadu i potpuno me osvojila svojom pristupacnoscu i dragoscu. Tijana drzi satove plesa i za jednu tako mladu osobu puna je ambicija i energije. Uz hrpetinu obaveza na faksu, uspjesno poducava druge djevojke plesu. Idete li u Novi Sad, Tijanu svakako morate upoznati, a Tijani zelim puno uspjeha u svim planovima.

Uz neprestan razgovor o plesu, popile smo kavu i obisle ducane s materijalima za kostime. Po svojoj losoj matematickoj racunici, izracunala sam da su materijali jeftiniji za oko 10 puta, pa sam kupila nevjerojatnih 15 metara razlicitih tkanina - zaista ce biti kostima!
Kasnije me Tijana ugostila i kod sebe, a tamo sam upoznala i njezinog decka - bili su divni domacini. Uz neprestane isprike Tijane da mi nije posvetila dosta vremena, ja mislim da je dala sve od sebe i cak i vise: nakon svih obaveza u vrticu i predavanja na faksu, umor je nije sprijecio da hoda sa mnom po gradu, a kasnije me pozove i k sebi. Hvala ti Tijana, zaista si divna!

Tijana i ja kod nje kuci na kaucu:



Bez obzira koji stil plesete, idete li u Novi Sad ili Beograd, Tijanu i Jelenu morate upoznati i barem na kratko plesati s njima! Vjerujte mi, svidjeti ce vam se jako! I ples i djevojke!  
linasojat @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 2, 2007
Nekoliko slika s jucerasnje radionice -  vjesto okinula Sasha i expresno mi ih poslala! Hvala Sasha!

Pocetak koreografije: Iva i ja


Ples se zahuktava


I opet Iva i ja  Iva je nevjerojatno odlicno zapamtila koreografiju (ja nisam, pa cijelo vrijeme stojim iza nje da mogu "skicati" koreografiju) i radi prekrasne pokrete rukama. Morati ce me poduciti!


Grupa od 5 djevojaka plese koreografiju - s lijeva na desno: djevojka u placoj suknji cije ime na zalost ne znam , Dunja, Zuzana, ja i Iva


Nikuda bez tekice: zapisivanje ritma, vjezbi, tips&tricks za vrijeme pauze


Sasha - autorica ovih fotografija, plese koreografiju


I opet Sasha - tu si mi super ispala!


Vesna Jevsenak - uciteljica na ovoj radionici - cijenjena slovenska plesacica i uciteljica (poducava i plese orijentalne plesove, indijski ples i flamenco). 


Vesna u prekrasnom crvenom kostimu:


I za kraj grupna slika djevojaka s radionice (ne svih) - s lijeva na desno - neke djevojke isticem: u sivoj majici - Sasha, autorica ovih slika; "bomboncic u rozom" - kako se sama nazvala, a zbilja i je  - Ivana iz Drustva oaza tolerancije koja je organizirala ovu odlicnu radionicu!


Plesni pozdrav do iduce radionice s Vesnom Jevsenak!
linasojat @ 18:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 19, 2007
Alexandru sam upoznala prije vise od godine dana. Naisla sam na vijest i odlucila se prijaviti na radionicu trbusnog plesa i afro plesa. Trbusni ples sam tada plesala vise od godinu dana i zeljela sam produbiti svoje znanje, a afro ples? Nemam pojma! Prijavila sam se iz puke znatizelje! Bilo je to 21. sijecnja prosle godine i od tada ne propustam niti jednu Alexandrinu radionicu!

Alexandra Cegledi je profesionalna plesacica iz Budimpeste, a plese orijentalne i afro plesove. Ono sto me najvise fascinira kod nje je njezina energija. Koje ima... i samo prsti iz nje! Duga crna kosa, guste crne obrve, tamna njezna put i tajanstvenost u licu... a onda se nasmijesi... taman kad mi je najteze i sve me boli... a ona se smijesi... i izmami mi osmijeh... jer koliko god da je tesko - prekrasno je na njezinim radionicama! 

Sijecanj, veljaca, svibanj, srpanj prosle godine i veljaca i ozujak ove godine! Na Alexandrinim radionicama ispravila sam elementarne stvari trbusnog plesa koje sam radila krivo (poza!) i svaki put naucim nesto novo! 

Alexandra u predivnom kostimu (crvena suknja s resama ) na Noci trbusnog plesa i glazbe, slika preuzeta sa stranice Orijentalni ples


Ovaj vikend bile su 3 radionice s Alexandrom: 2 radionice trbusnog plesa ("Turkish Style: Shimmies, shimmies, shimmies…" i "Life Behind the Curtain: Self-Expression Through Slow Oriental Dance and Floor Work")  i radionica afro plesa. Nisam se htjela dugo premisljati na koju bih radionicu isla, pa sam odlucila ici na sve 3! Ma izdrzati cu ja to, mogu ja to... - bodrila sam sebe cijeli tjedan! 

Radionice trbusnog plesa su bile wow! Kao i svaku put! I hrpetina elemenata za vjezbanje doma... A i afro ples je bio zabavniji nego inace - Rujanino kritiziranje mojeg "zenstvenog" hoda u stiklama: Takvim hodom niti jedan crnac te nece cekati! Sve izbaci: sise, guzice, trbuh...

Subota 2 radionice, nedjelja 1... Uspjesno prezivjela bez bolova i sa smijeskom na licu... I za kraj slikanje s Alexandrom (s lijeva na desno: Iva, ja, Alexandra, Margita)


Hvala Dunji na organizaciji ovih radionica i s nestrpljenjem cekam iduce...

A ovako se vjezba doma nakon radionica!


linasojat @ 18:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Media positiva

via positiva

Mojih 5 minuta
Kako do mene?

lynnkovac et gmail dot com

Moji najdrazi blogeri
Brojač posjeta
143767
Index.hr
Nema zapisa.